Nažalost napustila nas je mlada pjevačica koja je bila omiljena među publikom. Riječ je o pjevačici koja je nastupala po veseljima Tanji Nedović. Vijest se brzo proširila društveni mmrežama.
Vijest o iznenadnom odlasku jedne poznate pjevačice potresla je mnoge, a društvene mreže preplavljene su emotivnim oproštajima onih koji su je poznavali i voljeli.
Na njenom Facebook profilu svakog sata nižu se poruke tuge, nevjerice i sjećanja. Ljudi ostavljaju riječi koje otkrivaju koliko je bila voljena i cijenjena u svom okruženju, kako privatno, tako i profesionalno. Neki od prijatelja pišu da još ne mogu da povjeruju da je više nema, dok drugi kače zajedničke fotografije uz dirljive poruke.
„Neka te anđeli čuvaju, draga dušo“, stoji u jednoj od objava, dok se u drugoj može pročitati: „Zauvijek ćeš ostati u našim srcima, tvoja dobrota i osmijeh nikada neće izblijedjeti.“
Iako se o uzrocima smrti za sada ne govori javno, jedno je sigurno – njen odlazak ostavio je prazninu koju je teško opisati riječima.
U jednoj od brojnih oproštajnih poruka koje se posljednjih dana pojavljuju, neko je napisao iz srca:
„Nema više šta da se kaže… neka ti duša pronađe spokoj među anđelima, daleko od bola i patnje. Bila si i ostala čista ljepota, i spolja i iznutra.“
Brojni poznanici i prijatelji emotivno se opraštaju od Tanje, ostavljajući potresne poruke pune tuge i nevjerice. Komentari se nižu jedan za drugim: „Neka ti je vječni mir, draga Tanja. Bila si divna koleginica“, „Moje iskreno saučešće porodici“, „Počivaj u zagrljaju anđela“ – samo su neke od poruka koje svjedoče koliko je bila voljena.
Tanja Nedović je bila pjevačica prepoznatljiva po vedrom duhu i prisustvu na mnogim privatnim proslavama, gdje je donosila radost svojim glasom. Njene objave na društvenim mrežama ocrtavale su svijet u kojem je muzika bila i posao i poziv, a osmijeh joj zaštitni znak.
GLAS KOJI PAMTIŠ ZAUVIJEK: ŽIVOT I ISTINA O PJEVAČIMA SA VESELJA
U svijetu punom reflektora, velikih pozornica i snimanja spotova, često ostanu neispričane priče onih čiji se glas ne čuje na radiju, čije lice ne gledamo svakog dana na televiziji, ali bez kojih nijedna svadba, rođendan ili krštenje ne bi bila ono što jeste. To su pjevači sa veseljâ – ljudi koji ne pjevaju zbog slave, već iz srca, ljudi koji ne broje preglede na YouTubeu, nego osmijehe na licima gostiju dok se hvataju u kolo.
Oni koji ne silaze s bine, ali nikad nisu bili u centru pažnje
Za razliku od estradnih zvijezda, koje imaju timove menadžera, PR stručnjaka, stilista i svjetlosne efekte, pjevači sa veseljâ često sami voze do svirke, raznose opremu, slažu kablove i podešavaju ton. Njihova binа je često prostor između dva stola, ispod šatora ili na improvizovanoj terasi restorana. Nema glamura, nema specijalnih efekata – samo mikrofon, dobar razglas i moćan glas.
Ali upravo tu, u tom sirovom, stvarnom prostoru, oni stvaraju magiju.
Nevidljivi heroji porodičnih slavlja
Kada mlada u bijeloj haljini ulazi u salu, dok kuma briše suze, a svatovi plješću – to nije tišina koja se pamti. To je pjesma koju pjevač bira s osjećajem. „Ti si želja mog života“, „Danas majko ženim sina“, „Dunjo moja“… To su himne života, tuge, sreće, uspomena. I niko ih ne zna donijeti kao oni. Ti pjevači osluškuju publiku, čitaju emocije, znaju kada je trenutak za usporiti, a kada podići sve na noge. Oni ne sviraju po programu – oni sviraju srcem.
I dok DJ ponekad samo pusti listu, pjevač na veselju je u direktnom kontaktu s ljudima. Njihova energija, snaga glasa, improvizacije i humor često postaju središnji dio zabave.
Od kafane do sale – život na točkovima
Za mnoge od njih, život je pakovanje u sanduke i vožnja po regionalnim putevima do udaljenih sela, do sala koje nemaju ni grejanje ni klimu, do kuća gdje ih dočeka srdačnost, ali i rad od sumraka do zore. U sezoni svadbi – od maja do septembra – znaju svirati po tri, četiri puta sedmično. Nema odmora, nema subota za porodicu, nema praznika. Neko mora da pravi atmosferu, i to su oni.
Vrlo često pjevaju s temperaturom, upalom grla, umorni, pospani. Ali kada se začuje „Ajde Jano“ ili „Kafu mi draga ispeci“, nema stajanja. Tada više nisu umorni – tada su glas naroda, ritam veselja, duša proslave.
Publika koju poznaju po imenu
Za razliku od velikih koncerata gdje publika zna pjevača, ovdje pjevač zna publiku. Zna ko je tetka iz Njemačke, ko je stric koji naručuje „Nije život jedna žena“, zna koje su pjesme „njihove“ – one koje su obilježile neki trenutak, neku ljubav, neki rastanak. Često se vraćaju istim porodicama – prvo pjevaju na svadbi, pa na rođenju, pa na krštenju, pa deset godina kasnije na slavlju godišnjice. Oni postaju hroničari porodičnih radosti.
