U Srbiji se hvale luksuzom, a u Americi žive drugačije! Zavirite u dom Ilde Šaulić u Njujorku, da li ste zamišljali da ovde spava sa mužem(FOTO)

Goca je imala naviku redovno osvježavati i preuređivati njihov dom dok je Šaban bio živ, često iznenađujući porodicu s velikim promjenama na svakih nekoliko godina. Jednom prilikom, vraćajući se s puta, Šaban je ušao u pogrešnu kuću misleći da je njegova, što je kasnije prepričavao kao zabavan događaj. Taj duh promjena i prilagođavanja pratio je i njegovu kćerku Ildu, ali na sasvim drugačiji način.

Ilda je kroz brak sa suprugom Bojanom Vučkovićem, uspješnim biznismenom, pronašla stabilnost koju nije često doživljavala tokom djetinjstva. Posvetila se stvaranju toplog i skladnog doma za njihovu porodicu, koja uključuje njihovu kćerku Emu. Premda je privatni porodični život dugo držala dalje od očiju javnosti, Ilda je nedavno na društvenim mrežama podijelila djelić svog života u Americi, objavivši fotografiju spektakularnog stana u New Yorku.

Stan, smješten u srcu Manhattana, odlikuje se modernim dizajnom i prozorima od poda do plafona, koji pružaju nevjerovatan pogled na Empire State Building. Ova zapanjujuća panorama dodatno je upotpunjena pažljivo biranim namještajem koji prostoru daje dozu udobnosti i stila. Ovaj dom nije samo mjesto boravka već i mjesto koje odražava harmoniju njenog porodičnog života.

Osim što uživa u porodičnom životu, Ilda je pronašla novu strast u Americi. Iskoristila je svoju ljubav prema tenisu i započela karijeru trenera, prenoseći svoje znanje i entuzijazam na druge. Njeno posvećeno vođenje treninga pokazuje njenu svestranost i sposobnost da se prilagodi novim životnim izazovima.

Ilda i Bojan, bilo da su u Srbiji ili preko okeana, žive život ispunjen postignućima i avanturama. Njihova priča o uspjehu i ljubavi, uz očaravajući stan s pogledom koji oduzima dah, priča je o pronalaženju sreće na neočekivanim mjestima.

U svojih pedeset godina života, žena je živjela ispunjeno, uvijek u pokretu. Njene ambicije i trud donijeli su joj uspjeh – karijera kojoj se posvetila bila je na vrhuncu, porodica je bila čvrsto uz nju, a prijateljstva su joj bila duboka i iskrena. No, u vrtlogu obaveza, malo je razmišljala o tome kako su njeni roditelji, koji su nekada bili njena snaga i inspiracija, provodili svoje dane.

Jednog dana, osjetila je nagli poriv da ih posjeti. S entuzijazmom je krenula prema njihovoj kući, ali ju je stvarnost tamo zatekla poput hladnog tuša. Nekada živahni i puni energije, roditelji su sada djelovali umorno i oslabljeno. Njihove oči, koje su nekad sijale, sada su bile sjenke prošlih dana. U zraku je bio miris koji je podsjećao na zaboravljenu brigu – miris starosti i osame.

Krenula je prema kuhinji, gdje je otvorila hladnjak. Unutra je zatekla prizor koji ju je pogodio – hrana, dugo zaboravljena, već se pokvarila i bila nejestiva. Njeno srce se steglo od tuge i krivice. Bez oklijevanja, odlučila je djelovati. Zamijenila je sve te ostatke pažljivo pripremljenim obrocima, naručenim od poznatih kulinarskih majstora, želeći svojim roditeljima vratiti dio udobnosti i topline koje su oni nekada pružali njoj.

Tog dana shvatila je koliko je važno ne samo osigurati materijalnu brigu za voljene već i prisustvovati u njihovim životima, pružajući im pažnju i ljubav koje nikakva jela niti darovi ne mogu nadomjestiti.

Odlučila je unijeti promjenu u život svojih roditelja, pa je pretražila njihove ormare kako bi pronašla novu košulju za oca i udoban ogrtač za majku. Pažljivo ih je objesila, osjećajući blagi ponos zbog svog truda. Međutim, njihovi pogledi, tihi ali prožeti blagim otporom, jasno su joj poručivali da nisu oduševljeni njenim izborom. Ipak, odlučili su prećutno prihvatiti situaciju, bez riječi osporavanja.

Kada se vratila nakon desetak dana, dočekalo ju je iznenađenje – posude s restoranom naručenom hranom ostale su netaknute, smještene u hladnjak, dok je kuhinjom dominirao miris svježe pripremljenog kiselog kupusa. Njeni roditelji, očito zadovoljni svojim kulinarskim poduhvatom, nisu ni pogledali pažljivo odabrane obroke koje im je ostavila.

Otac ju je dočekao u svojoj staroj, kariranoj košulji s izlizanim laktovima, koja je nosila priče brojnih godina. Majka je bila u svojoj omiljenoj kućnoj haljini iz osamdesetih, nostalgičnoj uspomeni koja je za nju imala posebnu vrijednost. Moderne stvari koje je kćerka brižno odabrala ostale su netaknute, kao stranac u njihovim životima.

Dok je sjedala za stol s njima, shvatila je da se njene namjere, iako vođene ljubavlju, nisu poklopile s njihovim potrebama. Smireno je izrazila svoje razočaranje, ali i pomalo tiho prihvatila lekciju – pažnja i briga ne znače uvijek nametanje vlastitih ideja o tome šta je najbolje za druge.

Jednog dana, odlučna da unese promjenu, uzela je majčin stari, izlizani zimski kaput, promrmljala: “Vrijeme je da se oprostimo od ovog relikta prošlosti,” i bez mnogo razmišljanja bacila ga u smeće. Nije joj palo na pamet da taj kaput nosi uspomene na godine proživljene kroz hladne zime i tople trenutke s porodicom. Umjesto toga, darovala je majci luksuznu bundu, meku poput svile i savršeno krojenu, koja je sjajno naglašavala majčinu figuru.

Majka ju je uz osmijeh probala, zavrtjela se pred ogledalom i rekla: “Lijepa je, zaista je lijepa.” No, odmah zatim, s jednakom pažljivošću kao da sprema porodično blago, uredno ju je odložila u ormar. Kćerka, ponosna na svoj izbor, veselo je dodala: “Sad ćeš je stalno nositi!” Međutim, bundi više nije bilo traga – bar ne izvan ormara.

Godinu dana nakon što je majka preminula, kćerka je odlučila pretražiti njen ormar kako bi sredila stvari. U najskrivenijem kutku, među pažljivo složenim komadima, našla je bundu. Bila je savršeno očuvana, s etiketom još pričvršćenom za nju. Niti jednom nije nošena. Dok je držala taj predivan, neupotrijebljen komad u rukama, suze su joj prekrile lice. Tada ju je zapljusnuo osjećaj krivice zbog onog dana kada je odbacila majčin voljeni stari kaput.

Shvatila je da bundi, koliko god bila vrijedna, nikada nije mogla zamijeniti sentimentalnu toplinu i uspomene koje je kaput nosio. Taj trenutak ostao je zauvijek urezan u njenom sjećanju, kao lekcija o važnosti poštovanja tuđih izbora i uspomena.

Šaban Šaulić bio je jedan od najvoljenijih i najpoznatijih pjevača narodne muzike na Balkanu, čovjek čiji je glas obilježio generacije i ostavio neizbrisiv trag na muzičkoj sceni. Rođen je 6. septembra 1951. godine u Šapcu, u skromnoj porodici koja nije mogla ni naslutiti kakav će put mali Šaban preći. Njegov talent za muziku ispoljio se rano, a priče govore da je već kao dječak privlačio pažnju svojim glasom. Uprkos izazovima koje je život donio, Šabanova želja za uspjehom i ljubav prema muzici bili su jači od svih prepreka.

Njegova karijera započela je u ranim 70-im godinama prošlog vijeka, kada je izdao svoj prvi album. Već tada, Šabanov glas, prepoznatljiv po toplini i emociji, počeo je osvajati srca publike. Njegove pjesme bile su ispunjene tugom, ljubavlju, čežnjom i životnim pričama koje su se mnogi mogli poistovijetiti. Bio je poznat po tome što je kroz svoje stihove mogao izraziti najdublje emocije, zbog čega su ga prozvali “kraljem narodne muzike”. Šaban je bio pjevač koji nije samo interpretirao pjesme, već ih je živio, prenoseći kroz njih svoje i tuđe emocije.

Njegova popularnost nije se zaustavila samo na prostoru bivše Jugoslavije. Šaban je bio omiljen među dijasporom i često je nastupao širom svijeta, od Evrope do Amerike i Australije. Njegovi koncerti bili su pravi spektakli, gdje bi publika uglas pjevala svaku riječ njegovih pjesama. Bio je jedan od rijetkih pjevača koji su uspjeli da održe popularnost tokom nekoliko decenija, uprkos promjenama u muzičkim trendovima i društvenim okolnostima.

Šaban nije bio samo muzičar, već i čovjek kojeg su mnogi voljeli zbog njegove skromnosti i neposrednosti. Iako je bio velika zvijezda, uvijek je ostajao prizeman i dostupan, kako svojim obožavaocima tako i prijateljima i porodici. U brojnim intervjuima isticao je koliko mu je porodica važna. Bio je posvećen suprug Gordani, s kojom je proveo decenije u skladnom braku, i ponosni otac troje djece – Mihajla, Sanele i Ilde. Ilda je naslijedila njegov talenat i krenula njegovim stopama u muzici, a Šaban je uvijek bio njen najveći podržavalac.

Njegov život, međutim, nije bio bez poteškoća. Kao i svaki veliki umjetnik, Šaban se suočavao s izazovima, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu. Bilo je trenutaka kada je morao da se bori s kritikama, nepravednim optužbama i pritiscima koje nosi slava. Ipak, uvijek je nalazio način da ostane snažan i da se vrati muzici, koja mu je bila i utočište i izvor energije.

Tragična vijest o Šabanovoj smrti 17. februara 2019. godine potresla je cijelu regiju. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj, vraćajući se s nastupa. Gubitak Šabana Šaulića bio je šok za sve koji su ga voljeli i cijenili. Tog dana, narod je izgubio ne samo velikog pjevača, već i simbol jedne epohe, čovjeka koji je svojom muzikom ujedinjavao ljude i donosio im radost.

Nakon njegove smrti, ostala je praznina u svijetu muzike koja se teško može popuniti. Međutim, Šabanov bogati opus, koji broji na desetine albuma i bezbroj hitova, ostaje vječno svjedočanstvo njegove veličine. Pjesme poput “Dođi da ostarimo zajedno”, “Ti me varaš najbolje”, “Dva galeba bela” i mnoge druge i dalje se slušaju s istim žarom, podsećajući nas na njegov neponovljivi glas i emociju.

Šaban Šaulić nije bio samo pjevač, već i institucija, umjetnik koji je svojim radom postavio standarde u narodnoj muzici. Njegov utjecaj osjećaju i današnji muzičari, koji ga često navode kao inspiraciju. On je ostavio nasljeđe koje će trajati generacijama, dok će njegove pjesme nastaviti da žive u srcima ljudi. Šaban Šaulić nije samo obilježio svoje vrijeme – on je postao vječan, ikona muzike koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost.