Došla plavuša u muzej i slučajno razbila antičku vazu. čuvar joj kaže:
– Gospodo, upravo ste uništili vazu staru 2500 godina!
Plavuša će na to:
– Uh, sad mi je lakše, mislila sam da je nova!
BONUS PRIČA:
Mile i Njegova Čarobna Torba
Mile je bio običan čovjek iz malog grada. Radio je kao knjigovođa u lokalnoj firmi, ali je sanjao o avanturama. Bio je poznat po svojoj neobičnoj kolekciji torbi, svaka različite boje i veličine. No, jedna torba je bila posebna. Bila je stara, izlizana i imala je zlatni patentni zatvarač koji nikada nije otvarao.
Jednog dana, Mile je odlučio da napokon otvori tu misterioznu torbu. Sjeo je u svoj omiljeni naslonjač, duboko udahnuo i povukao patent. Na njegovo iznenađenje, unutra je našao kompas i kartu blaga. “Pa, ovo je zanimljivo,” rekao je sam sebi. “Vrijeme je za avanturu!”
Bez mnogo razmišljanja, Mile je spakirao nekoliko stvari i krenuo na put. Prva stanica bila je stara šuma izvan grada. Hodajući kroz šumu, naišao je na neobičnog starca koji je sjedio na panju i pio čaj. “Dobar dan,” rekao je Mile. “Dobar dan,” odgovorio je starac. “Kuda si krenuo?”
Mile mu je pokazao kartu. “Tražim ovo blago,” rekao je. Starac je proučio kartu i nasmijao se. “Zanimljivo, nisam vidio takvu kartu godinama. Ali pazi, put do blaga je pun izazova i smiješnih prepreka.” Mile se nasmijao. “Što god da je, spreman sam.”
Kako je Mile nastavio, naišao je na rijeku. Na obali je stajala patka s naočalama koja je čitala knjigu. “Dobar dan,” rekao je Mile patki. “Dobar dan,” odgovorila je patka bez podizanja pogleda s knjige. “Tražim blago. Možeš li mi pomoći prijeći rijeku?” upitao je.
Patka je konačno podigla pogled. “Preći rijeku? To je lako. Samo prati moje upute.” Patka mu je dala detaljne upute kako preći rijeku koristeći kamenje koje je bilo skriveno ispod vode. Mile je pažljivo slijedio upute i uspješno prešao rijeku. “Hvala!” rekao je. “Nema na čemu,” odgovorila je patka i vratila se svojoj knjizi.
Dalje je naišao na livadu punu ovaca koje su igrale šah. “Dobar dan,” rekao je Mile. “Dobar dan,” odgovorile su ovce u glas. “Tražim blago,” objasnio je. Ovce su razmijenile poglede. “Da bi nastavio, moraš nas pobijediti u šahu,” rekle su. Mile je sjeo i počeo igrati šah s ovcama. Nakon nekoliko partija, uspio je pobijediti. “Bravo,” rekle su ovce. “Možeš nastaviti.”
Kako se približavao cilju, naišao je na zmaja koji je sjedio ispred pećine. “Dobar dan,” rekao je Mile. “Dobar dan,” odgovorio je zmaj. “Tražim blago u tvojoj pećini.” Zmaj se nasmijao. “Blago? Oh, misliš na moju kolekciju starih stripova? Naravno, samo uđi.”
Mile je ušao u pećinu i našao kovčeg pun stripova. “Nisam ovo očekivao,” rekao je. Zmaj je slegnuo ramenima. “Blago je relativan pojam. Za mene, ovo su najveće dragocjenosti.” Mile se nasmijao. “Hvala, zmaju. Ovo je bila nevjerojatna avantura.”
Kad se vratio kući, Mile je shvatio da je prava vrijednost bila u putovanju i iskustvima, a ne u samom blagu. Torbu je vratio na svoje mjesto, ali ovaj put s osmijehom i pričama koje će prepričavati godinama.
I tako je Mile, običan čovjek s neobičnom torbom, naučio da je pravi život pun smiješnih i nepredvidivih avantura, samo ako smo spremni otvoriti taj zlatni patent i krenuti na put.
