Nađe se Fata ujutro na kaFi s prijateljicama i nakon nekog vremena jedna skupi hrabrosti i upita je:
– Fato, bona, priča se po komšiluku da si se neki dan cijelo jutro sek#ala s prosjakom?
Fata mirno odgovara:
– Jesam, i?
Prijateljice se pogledaju i jedna reče:
– Pa dobro, zašto?
Fata se nasmije i ispali:
– Pa došao čovjek i pristojno pitao mogu li mu dati sve što Mujo ne koristi.
BONUS PRIČA:
Fantastična avantura gospodina Petra i njegovog bicikla
U mirnom gradiću na obali rijeke živio je gospodin Petar, čovjek poznat po svojoj ljubavi prema biciklima. Njegova strast prema biciklizmu bila je toliko velika da su ga svi u gradu zvali “Biciklistički Petar”. Imao je poseban bicikl, star, ali dobro očuvan, s kojim je svakodnevno istraživao okolinu.
Jednog subotnjeg jutra, Petar je odlučio da je vrijeme za avanturu. Namjestio je kapu, obuo svoje stare biciklističke cipele i krenuo na put. “Danas ću otkriti nešto nevjerojatno, osjećam to!” rekao je sebi dok je pedalirao niz glavnu ulicu.
Dok je vozio, primijetio je usku, zapuštenu stazu koja se odvajala od glavnog puta. “Nikada prije nisam vidio ovu stazu,” pomislio je Petar. Bez razmišljanja, skrenuo je na nju, vozeći kroz gustu šumu koja je skrivala mnoge tajne.
Nakon nekoliko kilometara, staza je postala sve neprohodnija, ali Petar se nije dao obeshrabriti. Gurao je bicikl kroz grmlje, preskakao potoke i izbjegavao trnje. Konačno je izašao na čistinu i pred njim se ukazalo jezero s kristalno čistom vodom. “Nevjerojatno! Ovo je pravo skriveno blago!” uzviknuo je.
Dok je odmarao pored jezera, čuo je neobične zvukove iz šume. Iznenada, ispred njega se pojavila grupa patuljaka, svaki visok jedva pola metra, s velikim bradama i sjajnim očima. “Dobrodošao, gospodine Petre!” rekli su uglas.
Petar je bio zapanjen. “Kako znate moje ime?” upitao je.
“Mi znamo sve o tebi. Čuli smo o tvojim avanturama na biciklu i odlučili smo da te pozovemo u našu zajednicu,” rekao je jedan od patuljaka koji je izgledao kao vođa.
Patuljci su poveli Petra kroz šumu do svog sela skrivenog među drvećem. Bilo je to čarobno mjesto, s malim kućicama u drveću, visećim mostovima i svjetlucavim lampicama koje su obasjavale put. Petar je bio očaran.
“Nudimo ti čast da postaneš počasni član naše zajednice,” rekao je vođa patuljaka. “Ali prvo moraš proći našu malu provjeru.”
Petar je bio spreman na izazov. “Što trebam učiniti?” upitao je.
Patuljci su mu dali tri zadatka. Prvi zadatak bio je voziti bicikl preko visećeg mosta. Petar je bez problema prešao most, usprkos njegovom klimavom stanju. Drugi zadatak bio je pronaći skrivenu gljivu u šumi, što je uspio zahvaljujući svom oštrom oku.
Treći i posljednji zadatak bio je najteži – morao je pobijediti vođu patuljaka u igri društvene igre koja je kombinirala šah, dame i j
Jednog dana, dok je Petar pio kavu u svom omiljenom kafiću, pristupila mu je djevojčica s velikim očima punim znatiželje. “Gospodine Petre, je li istina da ste upoznali prave patuljke?” upitala je tiho, kao da se boji da će odgovor nestati ako ga kaže preglasno.
Petar se nasmiješio. “Naravno da je istina, mala. Patuljci su stvarni i žive u šumi pored skrivenog jezera. Pokažem ti medalju koju su mi dali,” rekao je, vadeći sjajnu zlatnu medalju iz džepa.
Djevojčica je oduševljeno promatrala medalju, a zatim ga upitala: “Mogu li jednog dana ići s vama i vidjeti patuljke?”
Petar se zamislio. “Hm, to je ozbiljan zadatak, mala. Moraš biti hrabra, kao što sam ja bio. Ali ako si spremna, možemo pokušati.”
I tako je započela nova avantura za Petra i malu djevojčicu, koja se zvala Ana. Petar ju je upoznao s osnovama biciklizma i zajedno su se pripremali za veliki put. Ana je brzo naučila sve što je trebalo znati, i uskoro su bili spremni.
Jednog subotnjeg jutra, Petar i Ana krenuli su prema šumi. Ana je bila uzbuđena, a Petar je osjećao kako mu srce brže kuca od uzbuđenja. Vozeći se poznatom stazom, stigli su do ulaza u šumu i krenuli prema skrivenom jezeru.
Nakon što su stigli, Petar je pokazao Ani kako pronaći patuljke. “Samo mirno i s poštovanjem,” rekao je, i uputili su se prema selu patuljaka.
Patuljci su ih srdačno dočekali, a vođa patuljaka bio je oduševljen što vidi Petra. “Dobrodošao natrag, prijatelju! Vidim da si doveo goste,” rekao je, gledajući Anu s osmijehom.
Ana je bila oduševljena, gledajući sve oko sebe. “Ovo je nevjerojatno! Hvala vam što ste me pustili ovdje,” rekla je, a patuljci su se nasmijali.
“Naravno, mala. Svi su dobrodošli u naše selo, sve dok imaju čisto srce i želju za avanturom,” rekao je vođa patuljaka.
Ana je dobila priliku sudjelovati u zadacima poput onih koje je Petar morao obaviti. Vožnja bicikla preko visećeg mosta bila je za nju pravi izazov, ali uspjela je uz Petrov savjet i podršku. Zatim su zajedno tražili skrivene gljive, što je bila prava avantura, jer su patuljci postavili nekoliko lukavih zamki kako bi zadatak bio teži.
Posljednji zadatak bio je društvena igra, ali ovaj put su igrali u timu – Petar i Ana protiv vođe patuljaka. Igra je bila napeta i izazovna, ali zahvaljujući Aninoj oštroumnosti i Petrovom iskustvu, uspjeli su pobijediti.
“Čestitam vam oboma! Zaslužili ste ovu medalju,” rekao je vođa patuljaka, dajući Ani medalju sličnu Petrovom.
Petar i Ana vratili su se kući s novim pričama i uspomenama koje su ih zauvijek povezale. Ana je postala Petrov stalni pratilac u avanturama, a zajedno su istraživali sve više skrivenih mjesta u šumi.
Njihove priče o patuljcima i avanturama postale su legenda u gradiću, a djeca su često dolazila do Petra i Ane, moleći ih da ih povedu sa sobom u njihove nevjerojatne pustolovine. I tako je Petar nastavio živjeti svoj život pun avantura, zajedno s novim prijateljima, uvijek spreman na nove izazove i nevjerojatne priče.
