Današnja priča osvrće se na temu ženidbe i prve bračne noći. Naime, mladi Crnogorac se oženio ali nije imao iskustva sa ženama, pa je pitao oca šta da radi prve bračne noći. Nije bio siguran u sebe. Nakon kratkog razgovora sa ocem, otac je bio siguran da je sin totalno blesav.
– Sine, orle moj, to je vrlo jednostavno – govori otac. – Kad nevjesta ode da se osvježi, ti se odmah skini do gole kože.
– Dobro, a šta dalje? – znatiželjno pita mladoženja.
– Kad se ona vrati, ti je zagrli i počni da je ljubiš – nastavlja otac, pun samopouzdanja.
– A poslije toga? – sin jedva čeka da čuje nastavak.
– Poslije, sokole moj, ja ću biti sakriven ispod kreveta i na vrijeme ću ti šapnuti šta ti je dalje činiti – završava otac svoj plan.
Sve je išlo kako je bilo dogovoreno. Mladić počne da ljubi mladu, pa se sagne da čuje oca:
– Tata, šta sad radim?
– Sine, sad je trenutak da izvadiš ono čime se svaki Crnogorac ponosi! – dolazi savjet ispod kreveta.
– Jao, oče… – uzdahne sin. – A meni telefon osta u autu!
Tradicionalne crnogorske svadbe zauzimaju posebno mjesto u kulturnom i društvenom životu Crne Gore. One nisu samo čin vjenčanja dvoje ljudi, već i spektakularan događaj koji uključuje cijelu zajednicu, od porodice i komšija do prijatelja i kumova. Ove svadbe nose sa sobom slojeve običaja, simbola i rituala koji se prenose s koljena na koljeno, često obogaćeni mješavinom starog i novog, modernog i arhaičnog, ozbiljnog i šaljivog.
Pripreme za svadbu
Pripreme za svadbu u Crnoj Gori počinju mnogo prije samog čina vjenčanja. Običaj je da se porodice dogovaraju oko datuma, mjesta i organizacije, a nekada su se čak dogovarali i sami brakovi, posebno u ruralnim područjima. Velika pažnja poklanjala se mirazu, jer je on predstavljao čast i ugled mlade i njene porodice. U miraz su ulazili odjeća, posteljina, kućni predmeti, pa čak i stoka ili zemljište, zavisno od imovinskog stanja.
Pripreme su uključivale i posebne rituale kod mlade – kitljenje mlade, pripremanje svadbenih kolača, ukrašavanje kuće i dvorišta, ali i svirku i pjesmu koje su danima odjekivale selom. Svadbe su uvijek bile javni događaj; rijetko ko bi ostao uskraćen za poziv, jer je cilj bio da se što više ljudi okupi i da svadba postane događaj o kojem će se pričati mjesecima.
Dolazak svatova
Jedan od najpoznatijih momenata jeste dolazak svatova kod mlade. To je pravi spektakl: svatovi, predvođeni kumom, starim svatom i barjaktarom, dolaze u svečanoj povorci. Obavezno se puca iz pušaka, što je simbol radosti i slavljenja, ali i starog običaja da se buka pravi da bi se otjerali zli duhovi. Barjaktar nosi zastavu i ima posebno ulogu da podiže raspoloženje pjesmom i doskočicama, a često se između svatova i mlade porodice vode šaljivi pregovori – da se “otkupi mlada”.
Ovaj običaj otkupa ima mnogo humora: mladoženjini svatovi moraju platiti “cijenu” za mladu, a tu se često ubacuju duhovite dosjetke i natezanja oko toga da li mlada vrijedi više ili manje. Simbolika je jasna – mlada nije samo djevojka, već i najveće blago koje porodica ima.
Obredi i vjenčanje
Sam čin vjenčanja u prošlosti se odvijao u crkvi ili pred svjedocima, dok je danas najčešće kombinacija crkvenog i opštinskog vjenčanja. Crnogorske svadbe uvijek su bile vezane za duboku simboliku vjernosti, poštovanja i zajedništva. Nakon vjenčanja slijedi svečana gozba, koja u prošlosti nije bila samo bogata hranom i pićem, već i pjesmom guslara, epovima o junacima, igrama i kolima koja bi trajala do kasno u noć.
Za stolom su se uvijek izdvajali kum i stari svat, koji imaju počasna mjesta i posebne dužnosti. Kum je smatran “duhovnim ocem” mladencima, a stari svat je bio neka vrsta domaćina koji vodi svadbu. Njihove zdravice, govor pune metafora i poruka, bile su nezaobilazan dio svadbene svečanosti.
Muzika, pjesma i igra
Bez pjesme i igre, crnogorska svadba se nije mogla zamisliti. Nekada su glavnu ulogu imali guslari i pjevači koji bi u desetercu opevali junaštva i slogu naroda, dok su žene pjevale svadbene pjesme pune simbolike i šale. Danas dominiraju orkestri, harmonikaši i modernija muzika, ali duh veselja ostaje isti. Narodno kolo, posebno crnogorsko oro, i dalje zauzima posebno mjesto, a igre se izvode uz neizostavno pucanje i povike.
Simbolika i običaji
Crnogorske svadbe bogate su simbolikom. Mlada je često pokrivala lice maramom, što je značilo stidljivost i poštovanje. Kada bi ušla u novu kuću, običaj je bio da pređe prag desnom nogom i da baci zrno žita ili jabuku, što je simbol plodnosti i blagostanja. Ponegdje se običavalo da mlada poljubi svekrvu u ruku ili da prinese vodu ukućanima, čime je pokazivala spremnost da bude domaćica i član porodice.
Hljeb i vino uvijek su bili u centru – hljeb kao simbol života i zajedništva, a vino kao znak radosti i obilja. Kum bi često razbijao čašu nakon zdravice, vjerujući da se tako otklanja nesreća.
Trajanje svadbi i značaj zajednice
Nekada su crnogorske svadbe trajale i po tri dana. Prvi dan bio je za okupljanje i pripreme, drugi za samo vjenčanje i glavno veselje, a treći za ispraćaj gostiju. Zajednica je uvijek igrala ključnu ulogu: nije se radilo samo o dvoje ljudi, već o spajanju porodica i jačanju prijateljskih i kumovskih veza. Upravo zato je svaka svadba bila velika stvar, događaj koji se nije zaboravljao.
Današnje crnogorske svadbe
Iako su se mnogi običaji modernizovali, duh tradicionalne crnogorske svadbe i dalje živi. I dalje se puca u znak veselja, i dalje se okuplja veliki broj gostiju, a svadbe se i dalje pamte po raskošnim gozbama i veselju. Danas je česta pojava da se tradicionalni elementi kombinuju sa savremenim – mlada može imati bijelu haljinu po svjetskoj modi, ali i dalje će baciti jabuku preko krova ili će svatovi bar simbolično “otkupiti” mladu.
U savremenom vremenu svadbe su i prilika da se pokaže imovinsko stanje i status, pa se ne štedi ni na muzici ni na hrani ni na mjestu održavanja. Međutim, ono što je ostalo isto jeste da se svadba i dalje doživljava kao najradosniji događaj u životu jedne porodice.
