Došla Fata kod zubara, skinula suknju, sjela i raširila noge.
Kaže zubar: Gospođo vi ste promašili ordinaciju, ja nisam ginekolog.
A Fata kaže: Jesi li ti mome Muji jučer namjestio umjetne zube?
Zubar: -Jesam!
Fata:
-E sad ih lijepo izvadi!
BONUS PRIČA:
Jednog sunčanog dana, u malom selu po imenu Bistrica, živio je čovjek po imenu Pero. Pero je bio poznat po svojoj snalažljivosti i neobičnom smislu za humor. Svako ko ga je poznavao, znao je da će se s njim uvijek dobro nasmijati.
Pero je imao stari, škripavi bicikl kojeg je zvao „Bljesak“. Taj bicikl je imao više godina nego sam Pero, ali je i dalje bio njegov vjerni pratilac. Jednog dana, Pero je odlučio da napravi malu preinaku na Bljesku – postavio je zvono koje je zvučalo kao krava. Kada bi zazvonilo, čulo bi se „Muuu!“
„Sad će svi znati kad dolazim,“ smijao se Pero sam sa sobom dok je postavljao zvono.
Sljedećeg jutra, Pero je krenuo u centar sela da kupi svježe povrće od lokalnog prodavača. Dok je vozio Bljeska, prolaznici su se okretali začuđeni zvukom kravljeg „Muuu!“ koji je dolazio iz bicikla. Djeca su trčala za njim, smijući se i pokušavajući otkriti odakle dolazi taj zvuk.
Pero je stigao do pijace, a tamo ga je dočekao njegov prijatelj Jozo, koji je prodavao povrće.
„Pero, šta to dovraga imaš na svom biciklu?“ upita Jozo kroz smijeh.
„Ah, samo mali dodatak za zvučnu signalizaciju,“ odgovori Pero s osmijehom.
Jozo je pružio Pera svježim mrkvama i paprikama, dok su se ljudi na pijaci i dalje smijali njegovom zvonu. Pero je ponosan na svoj novi izum, okrenuo Bljeska i krenuo nazad kući, zvoneći svaki put kad bi nekoga prešao.
Jednog popodneva, Pero je odlučio da odvede Bljeska na vožnju kroz okolna polja. Vozio je polako, uživajući u prirodi i mirisu svježe pokošene trave. Dok je vozio pored jednog velikog stada krava, zazvonio je zvono: „Muuu!“
Krave su se zbunile. Počele su da gledaju oko sebe, tražeći kravu koja im se obraća, ali nije bilo nikakve krave na vidiku. Pero se počeo smijati tako glasno da su krave još više zbunjeno gledale.
Jedna krava, koja je očigledno bila vođa stada, odlučila je da istraži izvor zvuka. Krenula je prema Pera i njegovom biciklu, njuškajući oko njega. Pero je pomislio da je vrijeme da krene dalje, ali zvono je ponovo zazvonilo: „Muuu!“
Sada su sve krave krenule za njim. Pero je pokušao da ubrza, ali Bljesak nije bio najbrži bicikl. Krave su ga pratile kroz polje, dok je Pero mahao rukama i vikao: „Stanite, nije ovo stvarna krava!“
Ubrzo, stigao je do kraja polja, gdje je bio mali potok. Pero je skočio s bicikla, prešao potok i okrenuo se da vidi krave kako ga zbunjeno gledaju s druge strane. U tom trenutku, Pero je shvatio koliko je smiješna situacija – on, čovjek sa biciklom koji zvoni kao krava, a iza njega cijelo stado krava.
Kada se vratio kući, Pero je ispričao ovu dogodovštinu svojim prijateljima. Svi su se smijali do suza, a Bljesak je postao prava atrakcija u selu. Svaki put kad bi Pero prošao, ljudi bi ga pozdravljali s „Muuu!“, a on bi se nasmijao i zazvonio svojim zvonom.
I tako je Pero, sa svojim neobičnim biciklom, unio mnogo smijeha u svoje selo. Njegov Bljesak je postao simbol radosti i humora, podsjećajući sve da je život ljepši kad se smijemo i uživamo u malim stvarima.
