VIC DANA: Fata na intenzivnoj

Naš narod ne bi bio naš narod, sa balkana, kada od najcrnjih priča ne bi napravio nešto duhovito, nešto od čega bi se svako nasmijao. No možda je i u tome snaga duha našeg naroda, ne damo da nas crne misli pobijede, borimo se protiv njih humorom.

-Pa dobro doktore, jasno je to meni, ali ona dobro kuha i zna s djecom.

INTENZIVNA NJEGA – SRCE MODERNE MEDICINE

U sjenama bolničkih hodnika, iza vrata koja se rijetko zatvaraju, gdje tišina nosi težinu svakog daha, nalazi se svijet u kojem se vodi borba za život – od trenutka do trenutka. Taj svijet se zove intenzivna njega, i iako se o njoj ne govori često u svakodnevnim razgovorima, ona je stub moderne medicine, mjesto gdje se granica između života i smrti neprestano preispituje.

ŠTA JE INTENZIVNA NJEGA?

Intenzivna njega (poznata i kao JIN – Jedinica intenzivnog nadzora, ili ICU – Intensive Care Unit) predstavlja specijalizovani odjel bolnice u kojem se zbrinjavaju pacijenti čije je zdravstveno stanje izuzetno teško i zahtijeva stalni nadzor, napredne metode liječenja i sofisticiranu medicinsku tehnologiju.

Ovdje dolaze pacijenti nakon teških operacija, srčanih udara, moždanih udara, politrauma, infekcija koje ugrožavaju život (sepsa), te ljudi s teškim respiratornim i neurološkim problemima. Svaki pacijent u intenzivnoj njezi je u stanju u kojem se njegovo zdravlje može pogoršati u sekundi – i upravo zato se ova jedinica zove “intenzivna”.

KO JE DIO TIMA INTENZIVNE NJEGE?

Intenzivna njega nije samo prostor prepun monitora, cijevi i aparata. To je visoko koordinisani tim ljudi. Svaki član osoblja je obučen za rad u ekstremnim uslovima.

Tim čine:

• Intenzivisti – ljekari specijalizirani za intenzivnu medicinu. Oni donose najvažnije odluke o liječenju, dozi lijekova, upotrebi respiratora i strategiji zbrinjavanja.

• Medicinske sestre intenzivne njege – srce svakog dežurstva. One prate vitalne parametre, primjenjuju terapije, reaguju u sekundi na promjene stanja pacijenta i pružaju emocionalnu podršku porodicama.

• Anesteziolozi, hirurzi, kardiolozi, pulmolozi, neurolozi, infektolozi – svi ovi stručnjaci se u određenim trenucima uključuju u liječenje.

• Fizioterapeuti, laboratorijski tehničari, psiholozi, socijalni radnici – svi oni igraju ulogu u procesu oporavka.

OPREMA KOJA ČUVA ŽIVOT

Bez savremene medicinske tehnologije, intenzivna njega ne bi bila ono što jeste. Pacijenti su ovdje često priključeni na aparate koji im pomažu da dišu, koji im pumpaju krv, koji nadgledaju svaki aspekt njihovog fizičkog funkcionisanja.

Neki od ključnih aparata:

• Monitori vitalnih znakova – kontinuirano mjere otkucaje srca, pritisak, saturaciju kisika, tjelesnu temperaturu.

• Mehanički respiratori – životna podrška za pacijente koji ne mogu samostalno disati.

• Infuzione pumpe – precizno doziraju lijekove, tečnosti, hranjive supstance.

• Dializni aparati – kada bubrezi prestanu da rade, ovi aparati preuzimaju njihovu funkciju.

• EKG, EEG, ultrazvuk, rentgen, CT – dijagnostika se ovdje radi u samom krevetu, jer pacijenti često ne mogu biti transportovani.

ZBRINJAVANJE PACIJENATA

Zbrinjavanje u intenzivnoj njezi se ne odnosi samo na liječenje bolesti – ono obuhvata i očuvanje dostojanstva pacijenta, prevenciju komplikacija i ublažavanje bola.

Pacijenti su često bez svijesti, u indukovanoj komi, priključeni na respirator. No, to ne znači da ih osoblje tretira kao “objekte”. Svaki dan, sestra će mu pomjeriti tijelo da spriječi dekubituse, očistiti usta, provjeriti kožu, provjeriti nivo boli. Intimnost pacijenata se poštuje, uprkos aparatima koji stalno pište.

Porodice pacijenata često žive sate i dane u napetom čekanju – telefonski pozivi, kratke posjete, molitve. Ljekari i sestre imaju i dodatni zadatak – da tim ljudima objasne stanje pacijenta, često u najtežim riječima koje neko može čuti.

EMOTIVNA CIJENA INTENZIVNE NJEGE

Zdravstveni radnici u intenzivnoj njezi izloženi su velikom stresu. Oni su svjedoci i čuda i tragedije. Spašavaju život u posljednjem trenutku, ali i drže ruku nekome ko mirno umire, bez porodice.

Burnout (sindrom sagorijevanja) među medicinskim radnicima intenzivne njege je čest. Smjene su duge, emocionalno iscrpljujuće, a pritisak ne prestaje. Uprkos tome, oni svakodnevno ulaze u tu sobu, spremni da se bore još jedan dan za još jedan život.

PANDEMIJA – KADA SU SVI SHVATILI NJENU VRIJEDNOST

Za vrijeme pandemije COVID-19, intenzivne njege širom svijeta bile su u središtu pažnje. Ljudi su, možda po prvi put, shvatili koliko je ova grana medicine važna. Bolnički kapaciteti su se popunjavali, respiratori su postali najtraženiji uređaji na svijetu, a medicinski radnici intenzivne njege – pravi heroji.

Bilo je to vrijeme kada se radilo bez prestanka, kada su pacijenti svakodnevno umirali, a ljekari morali ostati prisebni i odlučni. Mnoge zemlje su tada shvatile da bez ulaganja u intenzivnu njegu – nema sigurne budućnosti za zdravstveni sistem.

PEDIJATRIJSKA I NEONATOLOŠKA INTENZIVNA NJEGA

Osim odraslih, postoje i specijalizovane jedinice intenzivne njege za djecu i novorođenčad.

Neonatalna intenzivna njega (NICU) je mjesto gdje se liječe najmanji pacijenti – prevremeno rođene bebe, često teške svega nekoliko stotina grama. Tu se vodi borba za svaki gram težine, za svaki udisaj.

Pediatrijska intenzivna njega (PICU) zbrinjava djecu s teškim infekcijama, neurološkim stanjima, traumama. Posebno je izazovno raditi s djecom jer se njihovo stanje može naglo pogoršati, a emocionalna težina brige za njih – još je veća.

ETIČKA PITANJA

Intenzivna njega otvara i brojna etička pitanja:
– Kada prestati s reanimacijom?
– Ko odlučuje kada je neko “izgubio bitku”?
– Da li se treba produžavati život po svaku cijenu?

U razvijenim zdravstvenim sistemima, odluke o prestanku liječenja donose se u timu – uz konsultacije s porodicom, psiholozima i etičkim komitetima. Uvijek se teži humanosti, ali i realnosti.

ŽIVOT NAKON INTENZIVNE NJEGE

Izlazak iz intenzivne njege ne znači kraj puta. Mnogi pacijenti imaju posljedice – fizičke, psihičke, emocionalne. Postoji i tzv. Post-ICU sindrom, koji uključuje:

• Slabost mišića

• Problemi s pamćenjem

• Depresija i anksioznost

• Noćne more, flashbackovi

Zato je važno imati multidisciplinarni pristup – uključiti fizioterapeute, psihologe, nutricioniste i radne terapeute u oporavak.

Intenzivna njega je više od tehnologije i strojeva. To je prostor gdje se vodi najteža bitka u medicini – bitka za život. To je mjesto gdje vrijeme ne teče kao drugdje, gdje se svaka sekunda mjeri nečijim disanjem, gdje ljekari, sestre i tehničari postaju čuvari između dva svijeta.

U tom prostoru, nada nikada ne smije nestati. I dok većina nas spava, negdje u tišini intenzivne njege neko bdije – nad ekranima, nad pacijentom, nad nečijom šansom da otvori oči još jednom.

To je intenzivna njega. Srce medicine. Posljednja linija odbrane. I najsvetije mjesto u svakom bolničkom hodniku.