Mujo radio kao sluga kod bogatog para u Americi.
Jedne večeri par odlazi na neku zabavu, no gospođi je pozlilo pa se vratila ranije.
Kad je ušla u kuću, zatekne Muju kako jede čips i gleda po#niće. Ona stane pred njega i kaže mu:
BONUS PRIČA:
Pustolovine Perice i njegovog susjeda
U malom selu zvanom Donja Mala, živjeli su Perica i njegov susjed Mika. Perica je bio poznat po svojim neobičnim idejama i neobuzdanoj mašti, dok je Mika bio pragmatičan i uvijek skeptičan prema Peričinim planovima. Ipak, sudbina ih je često povezivala u nevjerojatnim avanturama.
Jednog sunčanog jutra, Perica je sjedio na svom trijemu i gledao prema nebu. Mika je prolazio pored njega, noseći torbu punu alata.
“Šta to radiš, Perice?” upita Mika.
“Gledam oblake i razmišljam,” odgovori Perica sa smiješkom.
“Razmišljaš? O čemu?”
“O tome kako bih mogao napraviti leteći bicikl.”
Mika zastane i pogleda ga s nevjericom. “Leteći bicikl? Jesi li ti normalan?”
“Naravno da jesam! Zamislite samo, Mika, kako bi bilo super da možemo letjeti do grada umjesto da se vozimo onim starim autobusom.”
Mika se nasmije i odmahne glavom. “Perice, ti i tvoje ideje. Pa, hajde da vidim kako planiraš to izvesti.”
Perica je veselo skočio na noge i poveo Miku u svoju šupu. Unutra je bio pravi kaos – dijelovi bicikla, ventilatori, stare daske, i hrpa drugih stvari koje je Perica prikupio s raznih mjesta.
“Evo ga, ovo je moj plan,” rekao je Perica pokazujući na crtež na zidu. “Uzeti ćemo ovaj stari bicikl, pričvrstiti ventilatore ovdje i ovdje, dodati par jedara i voilà – leteći bicikl!”
Mika je dugo promatrao crtež. “Zvuči suludo, ali ako si već toliko daleko otišao, hajde da pokušamo.”
Nakon nekoliko dana mukotrpnog rada, Perica i Mika su konačno završili svoj projekt. Bicikl je bio opremljen ventilatorima, jedrima, i čak jednim starim kišobranom za dodatnu stabilnost. Perica je bio uvjeren da će uspjeti.
Došao je dan testiranja. Selo se okupilo da vidi što su to njih dvojica smislili. Perica je sjeo na bicikl, Mika je stajao sa strane spreman za pomoć.
“Spremni?” viknuo je Perica.
“Spremni!” odgovorio je Mika, i aktivirao ventilatore.
Bicikl je počeo da se trese, a zatim se polako počeo dizati s tla. Mještani su gledali u nevjerici dok je Perica lebdio nekoliko metara iznad zemlje. Sve je išlo dobro dok se jedan od ventilatora nije zaglavio.
“Perice, mislim da imamo problem!” viknuo je Mika.
“Ma sve je pod kontrolom!” odgovorio je Perica, ali njegov glas nije odavao isto samopouzdanjem.
Nakon nezaboravne avanture s letećim biciklom, Perica nije gubio vrijeme. Odmah se bacio na novi projekt – podmornicu od starog frižidera. Mika je, naravno, bio skeptičan, ali nije mogao odoljeti znatiželji i odlučio je pomoći.
Jednog popodneva, Perica i Mika su se našli u Peričinoj šupi, koja je sada bila još pretrpanija nego prije. Na sredini šupe stajao je stari, zahrđali frižider koji je Perica dobio od svog ujaka.
“Mika, zamisli samo,” započne Perica entuzijastično, “plovimo rijekom, istražujemo podvodni svijet, nalazimo skrivene blaga…”
“Polako, Perice,” prekine ga Mika, “kako ćemo uopće napraviti podmornicu od frižidera?”
“Jednostavno! Uzeo sam ventilatore s bicikla, dodat ćemo par periskopa koje sam napravio od starih cijevi i, naravno, malo hidroizolacije.”
Mika se nasmije i počne pregledavati plan. “Dobro, hajde da vidimo može li tvoj frižider stvarno ploviti.”
Nakon tjedana rada, podmornica je bila spremna za testiranje. Perica je odlučio da će prvi test biti na obližnjem jezeru. Selo se, kao i uvijek, okupilo da vidi najnoviju Peričinu ludoriju.
Podmornica, ili “Fridžmorica” kako ju je Perica nazvao, bila je čudo improvizacije. Perica je ušao unutra, a Mika je bio zadužen za lansiranje.
“Jesi li spreman, Perice?” vikne Mika.
“Spreman kao nikad!” odgovori Perica, i zatvori vrata frižidera.
Mika je polako gurnuo podmornicu u vodu. U početku, sve je išlo glatko – “Fridžmorica” je plutala na površini. No, kada su uključeni ventilatori, podmornica je počela polako tonuti.
Mika i mještani su zadržali dah dok je Perica nestajao pod vodom. Svi su čekali nekoliko minuta, a onda se, iznenada, podmornica vratila na površinu.
Perica je izašao, mokar, ali s velikim osmijehom na licu. “Funkcionira! Vidio sam ribe, alge i jedan stari čizmu.”
Mika je umirao od smijeha. “Perice, ti si genije, ali što je s čizmom?”
“Pa, mislila sam da je blago, ali ipak, avantura je avantura!”
Fridžmorica je postala hit u selu. Djeca su se stalno igrala oko nje, a Perica je bio sretan što je uspio realizirati još jednu svoju ideju. Mika je počeo ozbiljnije shvaćati Peričine planove, jer nikad nije bilo dosadno i svaki put su svi završavali s osmijehom.
Sljedeći Peričin projekt bio je još ambiciozniji. Planirao je napraviti raketu od stare bačve i iskoristiti vatromet za pogon. Mika je odmahnuo glavom, ali nije mogao odoljeti izazovu.
I tako, Perica i Mika su se opet našli u šupi, smišljajući novi način da osvoje nebo. Selo je s nestrpljenjem iščekivalo sljedeću pustolovinu, a Perica je znao da bez obzira na ishod, uvijek će biti smijeha i zabave.
U Donjoj Mali, život nikad nije bio dosadan, jer je uvijek bilo nekoga poput Perice, s nepresušnim izvorom ludih ideja i srcem punim snova.
