Ponovo jedna priča koja je šaljivog karaktera a u vezi je policije i krofni. Zapravo šale na račun policajaca su univerzalno prihvaćene i mi se nadamo da nam neće zamjeriti. Kažu da su najbolji ljudi oni koji se znaju šaliti na svoj račun. Ni sami ne znamo odakle se pojavio stereotip da policajci vole krofne ali evo kako ide priča.
–A dovraga. Moj fazon je propao. Da ste rekli šest sad bih vas zeznuo, ali ovako ne znam šta da kažem.
Krofne su jedan od najomiljenijih i najprepoznatljivijih slatkiša na svijetu – poslastica koja spaja jednostavnost domaće kuhinje i bogatstvo okusa koje budi djetinje uspomene. Bez obzira da li su punjene džemom, čokoladom, vanilijom, ili posute šećerom u prahu, krofne su simbol topline doma, prazničnog raspoloženja i trenutaka zajedništva uz kafu ili mlijeko.
Porijeklo i historija krofni
Iako danas svaka zemlja ima svoju verziju krofne, porijeklo ovog slatkog zalogaja seže daleko u prošlost. Prvi oblici prženog tijesta pojavili su se još u drevnom Rimu i Grčkoj, gdje su komadići tijesta prženi u ulju i prelivani medom. Međutim, ono što danas poznajemo kao „krofnu“ počinje se oblikovati tek u srednjem vijeku u sjevernoj Evropi. U Nizozemskoj su postojale „olykoeks“ ili „masne torte“, koje su bile komadi tijesta prženi u svinjskoj masti. Kada su nizozemski imigranti stigli u Ameriku u 17. stoljeću, donijeli su sa sobom ovu poslasticu, koja će kasnije postati poznata kao „doughnut“.
Smatra se da je oblik sa rupom u sredini nastao slučajno – da bi se tijesto ravnomjernije ispržilo, jer je sredina često ostajala sirova. Postoje i romantične verzije priče: jedan američki mornar, Hanson Gregory, navodno je sam izmislio rupu u krofni 1847. godine, koristeći metalni prsten svog brodskog točka. Taj oblik je ubrzo postao standard, a danas se koristi širom svijeta.
Krofne kroz različite kulture
Krofne su doživjele brojne varijacije u zavisnosti od zemlje i kulture. U Njemačkoj se nazivaju Berliner Pfannkuchen i tradicionalno se pune marmeladom od malina. U Poljskoj su to pączki, često punjene ružinom marmeladom, a u Francuskoj su poznate kao beignet. U Italiji postoje bomboloni, dok su u Španiji i Latinskoj Americi popularne churros, izdužene pržene krofnice koje se umaču u toplu čokoladu.
Na Balkanu, krofne su neizostavan dio domaće kuhinje. Posebno se prave za praznike, slave, ili kada se okuplja porodica. Starije domaćice ih prave „od oka“, bez tačnog recepta, i uvijek tvrde da je tajna u „ruci koja mijesi“. U Bosni, Srbiji i Hrvatskoj krofne su često punjene džemom od šljiva, kajsija ili eurokremom, a posipaju se šećerom u prahu. Miris svježe isprženih krofni u kući često označava da je zima stigla, da se slavi, ili jednostavno – da neko želi razveseliti ukućane.
Sastojci i proces pripreme
Krofne su zapravo vrlo jednostavne za pripremu, ali zahtijevaju pažnju i strpljenje. Osnovni sastojci su brašno, jaja, mlijeko, kvasac, šećer, so i ulje za prženje. Tajna dobre krofne leži u savršenom balansu između mekoće i prozračnosti tijesta.
Tijesto se obično zamijesi s toplim mlijekom i aktiviranim kvascem. Nakon što naraste, razvalja se i reže u krugove. Ako su punjene, tada se dvije polovine spajaju s kašičicom džema između, a ako nisu – prže se s rupom u sredini. Ulje mora biti dovoljno toplo (oko 170–180 °C), jer ako je previše vruće, krofna će pocrniti spolja, a ostati sirova unutra. Nakon prženja, krofne se ostavljaju na papirnim ubrusima da upiju višak ulja i potom posipaju šećerom u prahu.
Savršena krofna – nauka i umjetnost
Postoji prava mala nauka iza savršene krofne. Količina kvasca mora biti precizno odmjerena – previše će uzrokovati da krofna previše naraste i raspadne se, premalo da ostane teška i tvrda. Važna je i temperatura prostorije, kao i vrijeme dizanja tijesta. Domaćice često kažu da krofne „osjete raspoloženje“ onog ko ih pravi – ako ste nervozni, neće uspjeti, ako ste veseli, biće mekane kao duša.
Također, postoji i umjetnost u njihovom punjenju i dekoraciji. Danas su popularne krofne sa najrazličitijim punjenjima: od tradicionalnog džema do nutelle, karamele, vanilije, kreme od pistacija ili čak voćnih želea. Neke se prelijevaju glazurama od čokolade, bijele čokolade, karamele ili se ukrašavaju šarenim mrvicama, bademima, lješnjacima i kokosom.
Industrijska i moderna verzija krofni
Sa pojavom masovne proizvodnje, krofne su postale globalni fenomen. Američki lanac „Dunkin’ Donuts“ otvoren 1950. godine bio je jedan od prvih koji je krofnu pretvorio u svakodnevnu užinu uz kafu. Zatim je došla „Krispy Kreme“, poznata po svojoj „Original Glazed“ krofni koja se topi u ustima. U svijetu društvenih mreža krofne su postale i vizualna senzacija – restorani i slastičarne takmiče se čija će krofna biti ljepša, šarenija i fotogeničnija za Instagram.
U posljednjih nekoliko godina pojavile su se i zdrave alternative: krofne pečene u rerni umjesto pržene, sa integralnim brašnom, kokosovim uljem i zaslađivačima bez šećera. Ipak, mnogi tvrde da ništa ne može zamijeniti miris svježe pržene krofne iz djetinjstva.
Krofne kroz vrijeme i običaje
Krofne su povezane i s mnogim narodnim običajima. U mnogim zemljama se prave tokom karnevala, uoči posta, kada je dozvoljeno „zadnje veselje“. U Njemačkoj se jedu za Fasching, u Poljskoj na Tłusty Czwartek („Masni četvrtak“), a u Americi se obilježava čak i National Donut Day – prvi petak u junu, kao uspomena na žene koje su tokom Prvog svjetskog rata vojnicima dijelile krofne.
U našim krajevima krofne se često spremaju tokom zime, Božića, poklada, pa i za doček Nove godine. U selima su ih nekada nosili i djevojkama koje su tek stupile u brak, kao simbol plodnosti i blagostanja.
Simbolika krofne
Iako se na prvi pogled čini kao jednostavna poslastica, krofna ima i svoju simboliku. Krug s rupom u sredini predstavlja ciklus života, kontinuitet i cjelovitost. Krofna je ujedno simbol radosti i trenutka kada sebi dopuštamo mali grijeh – slatko zadovoljstvo u moru obaveza. Ona je topli zagrljaj u formi tijesta, utjeha u hladno jutro, i dokaz da sreća ponekad stvarno može stati u dlan.
Krofne u savremenom dobu
Danas su krofne postale dio urbane kulture – od „gourmet donut“ pekara do luksuznih verzija sa zlatnim listićima. U velikim gradovima otvaraju se krofnarnice koje nude desetine različitih ukusa i stilova. Postoje i „krofne na štapiću“, „mini krofne“, pa čak i slane varijante sa sirom, šunkom i začinima.
Krofne su također postale simbol u popularnoj kulturi – od crtanih filmova („Simpsoni“) do memova i reklama. Često se koriste kao metafora za nešto mekano, sočno, ili jednostavno – nešto što svi vole.
Krofne nisu samo desert – one su dio kulture, tradicije i emocije. Nose u sebi duh prošlih vremena, miris doma i dodir djetinjstva. Svaka krofna, ma koliko jednostavna bila, ima priču: o baki koja ih je pravila na šporetu, o majci koja ih je punila džemom dok se djeca guraju oko stola, o prijateljima koji dijele posljednju u kutiji uz smijeh.
Bilo da su domaće ili iz moderne krofnarnice, sa rupom ili bez, pržene ili pečene – krofne nas podsjećaju da u životu, ponekad, najslađe stvari dolaze u najjednostavnijem obliku.
