U ovoj priči imamo Muju i Hasu kako su otišli na pecanje. Naravno, kao i svaki pecaroš, tako i oni voljeli su pecanje jer im skrene misli od zvocanja njihovih žena. Kao i u svakoj zanimljivoj priči, tako i u ovoj dešava se to da Mujo ulovi zlatnu ribicu. Naravno, odmah idu želje a evo kako je u tom trenutku Haso zafrkao Muju.
–U Mujo je#alo te sto magaraca, ovdje nema crva.
Razgovori o zlatnoj ribici koja ispunjava tri želje prisutni su u gotovo svim kulturama svijeta, iako se njeno porijeklo gubi negdje između mita, bajke i kolektivne ljudske čežnje. Ona nije samo lik iz dječijih priča niti puka fantazija za uspavljivanje – zlatna ribica je simbol, arhetip i ogledalo ljudske duše. U njoj se spajaju nada, pohlepa, strah, mudrost i vječno pitanje: šta bismo zaista poželjeli kada bismo imali priliku promijeniti stvarnost?
U narodnim predanjima, zlatna ribica se gotovo uvijek pojavljuje iznenada. Nikada je ne traže oni koji je pronađu. To je važan motiv: čudo dolazi nenajavljeno, a čovjek se pred njim razotkriva onakav kakav zaista jeste. Ribica se pojavljuje siromašnom ribaru, umornom putniku, djetetu koje se igra kraj vode ili čovjeku koji je izgubio vjeru u sreću. Nikada se ne pojavljuje kraljevima u palatama niti moćnicima okruženim bogatstvom. Ona bira tišinu, skromnost i trenutke kada je čovjek ogoljen od iluzija.
Njena zlatna boja u mitovima nije samo znak bogatstva. Zlato je oduvijek smatrano metalom sunca, vječnosti i nepropadanja. Krljušti zlatne ribice simbolizuju znanje koje ne stari i istinu koja se ne može sakriti. U nekim predanjima se govori da je nastala iz sunčevog zraka koji je pao u vodu, dok druga kažu da je to duša drevnog bića koje je izabralo oblik ribe kako bi ostalo blisko ljudima, ali dovoljno udaljeno da zadrži svoju tajanstvenost.
Broj tri želje nikada nije slučajan. Trojstvo se pojavljuje u gotovo svim religijama i mitologijama: tri svijeta, tri iskušenja, tri životne faze – prošlost, sadašnjost i budućnost. Zlatna ribica daje tri prilike, ali ne i više, jer čovjek koji bi imao neograničene želje izgubio bi mjeru, a s njom i smisao. Prva želja, prema starim tumačenjima, otkriva ono što čovjeku najviše nedostaje. Druga pokazuje njegovu pravu prirodu, dok treća često dolazi kao pokušaj ispravke prethodnih grešaka.
Zanimljivo je da u gotovo svim verzijama mita ribica upozorava, ali ne zabranjuje. Ona ne govori šta je ispravno, niti nameće moral. Čovjek ima potpunu slobodu izbora – i punu odgovornost za posljedice. U tome leži njena najveća mudrost. Zlatna ribica nije sudija, već svjedok. Ona ne kažnjava direktno, već dopušta da se želje same pretvore u lekcije.
U mnogim pričama, oni koji traže bogatstvo dobiju ga, ali izgube mir. Oni koji požele moć završe sami. Oni koji žele da promijene druge shvate da su zapravo trebali promijeniti sebe. Zato se u narodnom vjerovanju kaže da ribica ispunjava želje doslovno, ali razumije njihove skrivene motive bolje nego sam čovjek. Ona ne sluša samo riječi, već namjeru koja stoji iza njih.
Postoji i vjerovanje da zlatna ribica ne dolazi svakome. Samo oni koji su barem jednom u životu nešto poželjeli za drugoga, a ne za sebe, mogu je zaista vidjeti. Zato se u nekim krajevima priča da se ribica ne uhvati udicom, već strpljenjem – ona sama prilazi onome ko je spreman da sluša, a ne da uzme.
U savremenom svijetu, mit o zlatnoj ribici i dalje živi, ali u drugačijem obliku. Ona se pojavljuje u filmovima, knjigama, poslovicama i svakodnevnom govoru. Kada neko kaže „da imam tri želje“, on zapravo priziva istu onu ribicu iz drevnih voda. I danas, kao i nekada, ljudi najčešće zamišljaju bogatstvo, uspjeh i sigurnost, rijetko zdravlje, mir ili razumijevanje. To pokazuje da se tehnologija mijenja, ali ljudska priroda ostaje ista.
Na kraju, zlatna ribica nije važna zbog želja koje ispunjava, već zbog pitanja koje postavlja bez ijedne riječi:
šta ti je zaista važno?
Ako bi se danas pojavila pred nekim od nas, u tišini, sa svojim svjetlucavim krljuštima i blagim pogledom, mnogi bi shvatili da su tri želje premalo – ne zato što žele previše, već zato što nikada nisu naučili da jasno žele ono što im zaista treba.
Upravo zato mit o zlatnoj ribici traje. Ne kao priča o čudu, nego kao priča o čovjeku.
