Odnosi između muža i žene su kompleksni, puni ljubavi ali i puni provociranja i zatezanja, mnogi muškarci bi rekli da to sa ženske strane dolazi. Danas jedna duhovita priča o mužu i ženi koji su doživjeli saobraćajnu nesreću a kako je to izgledalo i gdje su se poslije našli pogledajte u nastavku.
–A žena mi je moja rekla. Dragi mužu, ako mi daš volan iam da postaneš anđeo.
Sveti Petar – Stijena vjere, ključevi neba i čovjek sa srcem punim sumnje i ljubavi
Sveti Petar, u hrišćanskoj tradiciji poznat i kao Prvovrhovni apostol, bio je čovjek čije je ime postalo sinonim za snagu vjere, ali i ljudsku slabost. Rođen kao Šimun u ribarskoj porodici u malom mjestu Betsaida, na obali Galilejskog jezera, Petar je bio običan čovjek, skroman ribar, radnik rukama i tijelom, neko ko se bavio teškim fizičkim poslom kako bi prehranio porodicu. No, upravo njega, tog običnog čovjeka, Isus Hristos je izabrao da bude temelj Crkve, njen oslonac i vođa – čovjek koji će simbolično i stvarno dobiti ključeve Kraljevstva nebeskog.
Od ribara do apostola
Petrova životna priča počinje na obalama Galilejskog jezera, gdje je, zajedno sa svojim bratom Andrejom, svakodnevno bacao mreže u potrazi za ulovom. Bio je jednostavan, neškolovan, ali u njemu je gorjelo nešto iskonsko – iskrena potraga za smislom, za Bogom. Kada ga je Isus pozvao riječima: “Pođi za mnom i učiniću te ribarom ljudi”, Petar nije tražio objašnjenje, nije pitao za platu ni sigurnost – ostavio je čamac, mreže, sve što je imao, i krenuo.
Upravo ta njegova spremnost da se odrekne svega i slijedi Isusa bez garancija učinila ga je posebnim. Bio je prvi među jednakima, onaj koji je često u ime svih apostola postavljao pitanja, sumnjao, ali i vjerovao, padao, ali se dizao.
Petar – čovjek sa manama i ogromnim srcem
Jedna od najupečatljivijih osobina Svetog Petra jeste njegova duboka ljudskost. On nije bio savršen, naprotiv – bio je impulzivan, brzoplet, emotivan, ali upravo to ga je činilo bliskim svakom čovjeku. Kada je Isus hodao po vodi, Petar je bio taj koji je rekao: “Gospode, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi.” Isus mu je rekao: “Dođi.” Petar je kročio na vodu, nekoliko koraka hodao prema Isusu, ali čim je osjetio vjetar i pogledao dolje, uplašio se i počeo tonuti. Isus ga je uhvatio za ruku i rekao: “Zašto si posumnjao, malovjerni?”
Ova scena savršeno prikazuje Petrovu prirodu – čovjek koji iskreno vjeruje, ali u trenutku krize poklekne. Ipak, Isus ga ne odbacuje, već ga podiže, jer zna da je njegovo srce istinito.
Tri puta ga je zatajio… i tri puta se pokajao
Možda najdramatičniji trenutak u Petrovoj priči događa se pred Hristovo raspeće. Kada su Isusa odveli na suđenje, Petar ga je pratio izdaleka. Iako je ranije hrabro tvrdio da će za njega dati život, kada su mu sluge rekli: “I ti si bio s njim!”, tri puta je odgovorio: “Ne poznajem tog čovjeka!” Nakon trećeg poricanja, oglasio se pijetao – baš kako je Isus i prorekao. Tada je Petar shvatio šta je učinio, izašao i – gorko zaplakao.
Taj njegov plač nije bio samo znak srama, nego dubokog pokajanja, bola i stida. U tim suzama bio je početak njegovog novog života – jer gdje ima iskrenog kajanja, tu počinje i iscjeljenje.
Isus mu daje zadatak – “Pasi ovce moje”
Nakon vaskrsenja, Isus se ukazuje apostolima. Jedan od najvažnijih trenutaka desio se na obali jezera, gdje Isus pita Petra tri puta: “Ljubiš li me?” I svaki put kad Petar odgovori potvrdno, Isus mu kaže: “Pasi ovce moje.” Time mu ne samo da oprašta prethodno zatajenje, već mu povjerava vođstvo nad svojim narodom – Crkvom. Petar tako postaje duhovni pastir, prvi papa, simbol vjere, izdržljivosti i služenja.
Putovanja, propovijedanje i mučeništvo
Nakon Isusovog uzašašća, Petar preuzima ključnu ulogu u širenju hrišćanstva. On propovijeda u Jerusalimu, Antiohiji, zatim ide u Rim, gdje osniva prvu hrišćansku zajednicu. U Djelima apostolskim opisane su mnoge njegove propovijedi, čuda koja je činio u ime Isusovo – ozdravljao je bolesne, podizao hrome, čak vratio život mrtvima.
Njegovo poslanje bilo je opasno – vlasti su hrišćane smatrale prijetnjom carstvu. Petar je bio više puta zatvaran, mučen, ali nikada nije odustao. Na kraju, oko 64. godine nove ere, tokom vladavine cara Nerona, uhvaćen je i osuđen na smrt. Kada su ga doveli da ga razapnu, zatražio je da to ne bude na isti način kao Isus, jer se nije osjećao dostojnim da umre kao njegov Gospod. I tako, Petar je razapet naopako – glavom prema dolje.
Ključevi neba – simbol autoriteta i službe
U Evanđelju po Mateju, Isus izgovara riječi koje će zauvijek ostati upisane u istoriju Crkve:
“Ti si Petar – stijena, i na toj stijeni sagradiću Crkvu svoju. I daću ti ključeve Kraljevstva nebeskog; što god svežeš na zemlji, biće svezano i na nebu.”
Ove riječi simbolizuju autoritet koji je Petar dobio – postaje temelj Crkve, prvi papa, most između neba i zemlje. Ključevi koje drži u ruci na mnogim ikonama i kipovima označavaju moć da otvara i zatvara duhovna vrata, da vodi, savjetuje, i odlučuje u Božjem imenu.
Sveti Petar u narodnom vjerovanju i kulturi
U mnogim narodnim predanjima, Sveti Petar ima ulogu čuvara nebeskih vrata. Narod ga zamišlja kao starca s ključevima, koji odlučuje ko ulazi u raj, a ko ne. U narodnim pričama često je prikazan i kao saputnik Hrista po zemlji, kao onaj koji testira ljudsku dobrotu i poštenje.
U nekim krajevima Balkana, dan Svetog Petra – Petrovdan, koji se slavi 12. jula (po julijanskom kalendaru) ili 29. juna (po gregorijanskom), ima poseban značaj. To je praznik koji označava početak žetve, vezan je za vatru, sunce, snagu i vjeru. Na taj dan se pale lile, lomače koje simbolično predstavljaju pročišćenje, a narod se okuplja na misama, litijama i svečanostima.
Zaključak: Sveti Petar – sveti čovjek koji je najprije bio običan
Sveti Petar nije bio superjunak, nije bio bezgrešan, nije bio učen – bio je običan čovjek koji je pogriješio, zatajio, posumnjao, ali se iskreno pokajao, volio svim srcem i vjerovao do kraja. U tome je njegova veličina. On nije simbol savršenstva, već transformacije. Od ribara do svetitelja, od kukavice do mučenika, od čovjeka sa slabostima do vođe vjere.
I možda je upravo to ono što ga čini uzorom – pokazuje da Bog ne bira savršene, nego spremne. Da u svakom od nas postoji mogućnost preobražaja, rasta, oproštaja i duhovnog uzdizanja.
Jer kad sve padne i sve se sruši, ono što ostaje je vjera. A vjera – baš kao i Petar – zna ponekad posumnjati, ali nikada ne odustaje.
