Oženio se Piroćanac i sad kao prva bračna noć, izlazi on okupan iz kupatila, ki#a vaga za njim, gleda se pred ogledalom, stišće mišiće, gleda u ki#u i kaže:
“ŽENO S`ĆE TE RASTURIM”…
Kaže ona:
-” IH, CEO PIROT NIJE ME RASTURIO, TI LI CE ME RASTURIŠ!”
BONUS PRIČA:
Bio jednom jedan mali grad, smješten usred nigdje, gdje su svi stanovnici imali nevjerovatno smiješan običaj – svakog ponedjeljka oblačili su svoje najšarenije pidžame i išli na posao kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Taj grad se zvao Pidžamograd, a njegov najpoznatiji stanovnik bio je gospodin Milivoje Šarenković, poznat po svojoj ljubavi prema neobičnim pidžamama i nevjerovatnoj sklonosti ka nesporazumima.
Jednog jutra, Milivoje se probudio s osjećajem da će taj dan biti poseban. Na brzinu je obukao svoju novu pidžamu s motivom jednoroga koji svira harmoniku i krenuo na posao. Dok je hodao ulicom, prolaznici su mu se smješkali, a djeca su trčala za njim, oduševljena njegovim izborom pidžame.
Kada je stigao do svoje kancelarije, shvatio je da je nešto zaboravio. “Gdje su mi papuče?” upitao se naglas, gledajući dolje prema svojim bosim nogama. U tom trenutku, njegov šef, gospodin Mirko Pantalonović, ušao je u kancelariju i zatekao Milivoja kako stoji bez papuča.
“Milivoje, šta se to dešava?” upitao je šef, pokušavajući zadržati ozbiljno lice.
“Šefe, zaboravio sam papuče kod kuće! Moram da se vratim po njih”, odgovorio je Milivoje s osmehom na licu.
“Ne brini, Milivoje. Znaš da smo ovdje svi u pidžamama, niko neće primijetiti”, rekao je šef i izašao iz kancelarije, smijući se.
Milivoje je sjeo za svoj sto i počeo raditi, ali nije prošlo dugo prije nego što se dogodio prvi nesporazum tog dana. Njegova koleginica, gospođa Dragica Šašavić, ušla je u kancelariju s ogromnim buketom cvijeća.
“Milivoje, srećan rođendan!” rekla je veselo, pružajući mu cvijeće.
“Dragice, hvala, ali moj rođendan je tek za mjesec dana!” odgovorio je Milivoje, zbunjen.
“Oh, izvinjavam se! Mora da sam pogriješila datum. Ali, evo, neka ti cvijeće ipak ulepša dan!” rekla je Dragica i brzo izašla iz kancelarije, ostavljajući Milivoja da se smeška.
Tokom pauze za ručak, Milivoje je otišao do lokalne kafane, “Kod Šarenog Mačka”, gdje su svi gosti takođe bili u pidžamama. Dok je naručivao svoj omiljeni sendvič, konobarica Mara mu je donijela šolju kafe s osmijehom.
“Milivoje, ova kafa je na račun kuće. Čestitam ti na unapređenju!” rekla je Mara.
“Unapređenje? Nisam znao da sam unapređen!” rekao je Milivoje, još zbunjeniji.
“Pa, čula sam da si postao novi direktor odjela za smiješne pidžame!” odgovorila je Mara, a svi prisutni su počeli pljeskati.
Milivoje se samo nasmijao i zahvalio, odlučivši da uživa u svojoj kafi. Kada se vratio u kancelariju, zatekao je svog šefa kako drži sastanak s kolegama.
“Milivoje, sjedi. Moramo razgovarati o tvojoj novoj poziciji”, rekao je šef, ozbiljno.
“Šefe, mislim da je došlo do nesporazuma. Ja nisam unapređen!” rekao je Milivoje.
“Ah, tako je! Čini se da je cijeli grad čuo lažnu vijest. Ali znaš šta, Milivoje? Toliko su se svi obradovali da smo odlučili da te stvarno unapredimo! Čestitamo, sada si direktor odjela za smiješne pidžame”, rekao je šef uz osmeh.
Milivoje je bio zapanjen, ali nije mogao da sakrije radost. “Hvala, šefe! Ovo je najbolji ponedjeljak ikad!” rekao je Milivoje, razmišljajući kako će sada imati izgovor da nosi najšarenije pidžame svaki dan.
I tako je Milivoje Šarenković, zahvaljujući nizu nesporazuma, postao direktor odjela za smiješne pidžame u Pidžamogradu, gdje su svi živjeli sretno i u šarenim pidžamama do kraja života.
