Slijedi jedna duhovita priča o čovjeku koji je završio na operacionom stolu, no on ne želi da se preda već, čak štaviše situaciji pristupa sa dozom humora kako bi lakše prebrodio nevolju. Nakon vica naravno slijede zanimljivosti a ovaj put ćemo se osvrnuti na samo slijepo crijevo i zašto dolazi do operacija.

– „Doktore, vi ko da ste harmonikaš na svadbi, a ja sam ovdje na samrti…“

SVE O SLIJEPOM CRIJEVU: UZROCI, UPALE I OPERACIJE – JEDAN JAKO DETALJAN TEKST

Slijepo crijevo, poznato i kao apendiks ili crvuljak (lat. appendix vermiformis), već je decenijama predmet različitih rasprava u medicini – od potpune nevažnosti i „ostatka evolucije“, do teorija o njegovoj važnosti u imunološkoj funkciji organizma. No bez obzira na to koju ulogu mu dodijelimo, jedno je sigurno: kad se upali, apendiks može postati opasnost po život i zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.

U ovom izuzetno opširnom tekstu razmotrićemo šta je slijepo crijevo, zašto dolazi do upale (apendicitisa), koji su simptomi, kako izgleda liječenje, te šta podrazumijeva operacija, kao i što se dešava nakon nje.

ŠTA JE SLIJEPO CRIJEVO?

Slijepo crijevo je mali, uski, cjevasti organ koji se nalazi u donjem desnom dijelu stomaka. Nastavlja se kao izbočina iz početnog dijela debelog crijeva – tačnije iz cekuma (lat. caecum), koji je prvi segment debelog crijeva. Ima dužinu od oko 5 do 10 centimetara, iako može varirati kod različitih ljudi.

Nekada se smatralo da slijepo crijevo nema nikakvu funkciju. Međutim, novija istraživanja sugeriraju da bi moglo imati imunološku ulogu, naročito u prvim godinama života. Slijepo crijevo sadrži limfno tkivo, slično tonzilama, koje je uključeno u borbu protiv infekcija i možda djeluje kao rezervoar „dobrih“ bakterija koje pomažu u obnovi crijevne flore nakon proljeva ili infekcija.

No, uprkos tim mogućim funkcijama, upala slijepog crijeva (apendicitis) je ozbiljno stanje koje zahtijeva hitnu pažnju.

ŠTA JE UPALA SLIJEPOG CRIJEVA (APENDICITIS)?

Apendicitis je akutna ili hronična upala slijepog crijeva i jedna je od najčešćih hitnih hirurških dijagnoza u svijetu. Može se javiti u bilo kojem uzrastu, ali je najčešća kod osoba između 10 i 30 godina. Ako se ne liječi na vrijeme, upala može dovesti do pucanja crvuljka, što može izazvati peritonitis – ozbiljnu infekciju trbušne maramice.

KAKO I ZAŠTO DOLAZI DO UPALNOG PROCESA?

Upala slijepog crijeva obično počinje kada dođe do blokade njegovog lumena – uskog kanala unutar apendiksa. Uzroci te blokade mogu biti:

  1. Zadebljanje stolice (fekalni kamenčić, fekalit) – tvrda masa stolice može začepiti ulaz u slijepo crijevo.

  2. Povećane limfne žlijezde – posebno nakon virusnih infekcija (npr. respiratornih).

  3. Strana tijela – vrlo rijetko, sjemenke voća, paraziti ili drugi neprobavljeni materijali.

  4. Oticanje sluznice – kao reakcija na infekciju.

  5. Tumori – iako rijetko, karcinoidi ili drugi tumori mogu zatvoriti lumen.

Kada je crvuljak blokiran, bakterije koje normalno žive u crijevima počinju da se množe, jer nemaju kamo da odu. Imuni sistem odgovara slanjem bijelih krvnih zrnaca, što izaziva otok i upalu. Ukoliko se stanje ne liječi, slijepo crijevo može pucati (ruptura), što dovodi do izlivanja bakterija i gnoja u trbušnu šupljinu – što je izuzetno opasno stanje.

KOJI SU SIMPTOMI UPALE SLIJEPOG CRIJEVA?

Simptomi mogu varirati od osobe do osobe, ali najčešći i najtipičniji znakovi uključuju:

  • Bol u stomaku – obično počinje u predjelu pupka, a zatim se premješta u donji desni kvadrant trbuha (McBurneyeva tačka).

  • Mučnina i povraćanje

  • Gubitak apetita

  • Blaga do umjerena povišena temperatura

  • Zatvor ili proliv

  • Osjetljivost pri dodiru stomaka

  • Nadutost i nelagodnost pri hodu

Kod starijih osoba i djece simptomi mogu biti blaži i manje jasni, što povećava rizik od kasnog postavljanja dijagnoze.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA?

Dijagnoza apendicitisa obično se postavlja kombinacijom kliničkog pregleda i dodatnih dijagnostičkih metoda:

  1. Fizički pregled – bol pri pritisku na donji desni kvadrant trbuha, tzv. McBurneyeva tačka, bol pri otpuštanju pritiska (Blumbergov znak), itd.

  2. Krvne analize – povišen broj leukocita (bijelih krvnih zrnaca) ukazuje na infekciju.

  3. Ultrazvuk abdomena – može pomoći u prikazivanju uvećanog apendiksa.

  4. CT (kompjuterizovana tomografija) – zlatni standard, visoko precizan, koristi se kod odraslih.

  5. MRI (magnetna rezonanca) – češće kod trudnica ili djece gdje se želi izbjeći zračenje.

LIJEČENJE – OPERACIJA JE NAJČEŠĆA OPCIJA

Apendektomija – operacija uklanjanja slijepog crijeva – jeste najčešći i najefikasniji način liječenja. Postoje dvije glavne metode:

1. KLASIČNA (OTVORENA) APENDEKTOMIJA

  • Hirurg pravi rez od oko 5 do 10 cm u donjem desnom dijelu trbuha i direktno uklanja slijepo crijevo.

  • Ova metoda se koristi kada postoji sumnja na pucanje crvuljka ili se već desio peritonitis.

2. LAPAROSKOPSKA APENDEKTOMIJA

  • Izvodi se kroz 2–3 mala reza (rupa veličine oko 1 cm) pomoću specijalizirane opreme i kamere.

  • Prednosti: manji ožiljci, kraći oporavak, manja bol nakon operacije.

  • Koristi se kada nema komplikacija, posebno kod djece i mladih žena.

U određenim slučajevima, ako je upala lokalizovana i nema simptoma pucanja, može se pokušati konzervativno liječenje antibioticima. Međutim, takvo liječenje nosi rizik od recidiva (ponovne upale) i često se završava operacijom u kasnijem stadiju.

POSTOPERATIVNI OPORAVAK

Nakon uklanjanja slijepog crijeva, oporavak zavisi od metode operacije i da li je došlo do komplikacija. Opšti tok oporavka izgleda ovako:

  • Boravak u bolnici: 1–3 dana (duže ako je došlo do pucanja crvuljka).

  • Povratak normalnim aktivnostima: 1–2 sedmice nakon laparoskopske operacije, 2–4 sedmice nakon klasične.

  • Izbjegavanje fizičkog napora: nekoliko sedmica, kako ne bi došlo do stvaranja kile na mjestu reza.

  • Praćenje infekcije rane: crvenilo, otok, gnoj, groznica – svi ovi simptomi zahtijevaju pažnju ljekara.

Kod djece i trudnica, poseban nadzor je neophodan, kako bi se izbjegle komplikacije.

ŠTA AKO SE NE OPERIRA NA VRIJEME?

Ukoliko se upala slijepog crijeva ne liječi, posljedice mogu biti teške:

  1. Perforacija (pucanje crvuljka) – može doći za manje od 48 sati od početka simptoma.

  2. Peritonitis – infekcija trbušne šupljine, što može biti smrtonosno.

  3. Apendikularni apsces – lokalizovana gnojna kolekcija, koja zahtijeva drenažu i antibiotike.

  4. Sepsa – sistemska reakcija na infekciju, može dovesti do zatajenja organa i smrti.

Zato se kaže: apendicitis ne čeka!

MOŽE LI SE PREVENIRATI?

Nažalost, ne postoji pouzdan način da se spriječi apendicitis. Ipak, neka istraživanja ukazuju da ishrana bogata vlaknima, voćem i povrćem može smanjiti rizik od formiranja fekalita i posljedične blokade apendiksa. Ali i dalje – upala slijepog crijeva može pogoditi i najzdravije ljude.

ZANIMLJIVOSTI I MITOVI

  • Može li neko živjeti bez slijepog crijeva? Da, bez ikakvih posljedica. Organ nije neophodan za život.

  • Je li apendicitis nasljedan? Djelimično – sklonost ka infekcijama crijeva ili građi crvuljka može biti genetski uslovljena.

  • Je li moguće imati hronični apendicitis? Postoje rijetki slučajevi hronične iritacije, ali su vrlo kontroverzni u medicinskoj zajednici.

  • Može li trudnica imati apendicitis? Može – i to predstavlja dijagnostički izazov jer se zbog pomjeranja organa simptomi mijenjaju.

  • Zašto je bol prvo kod pupka? Zbog nervnih puteva: početna upala stimuliše visceralne živce povezane sa srednjim dijelom stomaka, pa se bol kasnije premješta na desni donji kvadrant.

Oglasi - Advertisement

RELATED ARTICLESMORE FROM AUTHOR