U ovom članku imamo jednu priču gdje su muž i žena otišli doktoru. Žalili su se na njihov intimni život, problem je bio što se muž znoji pretjerano. Muž nije znao razlog toga. No supruga je imala mnogo toga da kaže na tu temu. Pročitajte priču.
–Pa kako neću znati. U januaru bude prvi put a drugi put bude u augustu.
Pretjerano znojenje je jedan od onih zdravstvenih problema koji se, iako naizgled jednostavan i bezopasan, može pretvoriti u svakodnevnu borbu. Mnogi ga potcjenjuju, gledajući na znoj kao na prirodan mehanizam tijela za hlađenje, ali oni koji žive s pretjeranim znojenjem dobro znaju da ovaj problem ide mnogo dalje od obične fiziološke reakcije. U pitanju je stanje koje utiče na samopouzdanje, društveni život, mentalno zdravlje i generalnu kvalitetu života. Često nevidljiv drugim ljudima, ali izrazito opipljiv onome ko ga ima.
Znojenje je normalan proces – žlijezde znojnice luče tečnost kako bi regulisale tjelesnu temperaturu. Međutim, kada se znojenje javlja u količinama koje prevazilaze potrebe organizma, čak i kada je osoba u hladnom okruženju, mirna, opuštena ili fizički neaktivna, tada govorimo o pretjeranom znojenju ili hiperhidrozi. Ovaj problem može biti lokalizovan – na dlanovima, stopalima, pazusima, licu – ili se može pojavljivati po cijelom tijelu, zavisno od njegovog uzroka.
Psihološki aspekt je često najteži dio priče. Osobe koje se pretjerano znoje vrlo brzo nauče da skrivaju svoje ruke, izbjegavaju rukovanje, nose tamnu ili široku odjeću, biraju obuću koja sakriva fleke i prave određene kompromise u svakodnevnom funkcionisanju. Često se boje neugodnih pogleda, komentara ili situacija koje se ne mogu kontrolisati. Ne radi se samo o fizičkoj nelagodi, nego o konstantnom osjećaju pritiska da će se problem ponovo pojaviti – jer se i pojavljuje. Ironično, briga oko znojenja često uzrokuje još više znoja.
Pretjerano znojenje dijeli se na dvije glavne vrste: primarnu i sekundarnu hiperhidrozu. Primarna hiperhidroza je stanje bez jasnog medicinskog uzroka. Pogodi osobe koje su inače potpuno zdrave, često se javlja još u pubertetu, a karakteristično je da su određene regije tijela preaktivne – posebno dlanovi, stopala i pazusi. Naučnici smatraju da je u pitanju preosjetljiv nervni sistem zadužen za termoregulaciju, kao da se u tijelu nalazi “temperaturni alarm” koji se pali i kada nema realne potrebe.
Sekundarna hiperhidroza, s druge strane, ima konkretan uzrok – može biti rezultat hormonalnih poremećaja, štitnjače, dijabetesa, infekcija, menopauze, gojaznosti, problema sa srcem, određenih lijekova, pa čak i stanja kao što je anksioznost. U tim slučajevima znojenje je simptom, a ne osnovni problem, pa je fokus na liječenju uzroka, a ne samo posljedice.
Zašto se neko znoji više nego drugi? Na ovo pitanje ne postoji jednostavan odgovor. Genetika igra veliku ulogu – ako jedan roditelj ima hiperhidrozu, velika je vjerovatnoća da će je imati i dijete. Znojnice su kod nekih osoba jednostavno aktivnije, a njihova koža reaguje burno čak i na blage promjene temperature ili emocija. Stres i nervoza dodatno pogoršavaju situaciju, jer simpatički nervni sistem – onaj koji upravlja reakcijom “bori se ili bježi” – direktno utiče na znojne žlijezde. Kada se osoba uznemiri, uplaši, postidi ili uzbudi, znoj se pojačava. Kod hiperhidroze, taj sistem je konstantno preosjetljiv.
Iako mnogi vjeruju da se pretjerano znojenje javlja samo po vrućini, realnost je sasvim drugačija. Osobe s ovim problemom znoje se i zimi, i u klimatiziranim prostorijama, pa čak i prilikom obavljanja najmirnijih aktivnosti. Ponekad je dovoljno sjesti u društvu, stisnuti olovku, ući na važan sastanak ili pružiti ruku u znak pozdrava – i znoj počinje teći kao da je tijelo izloženo naporu.
Uticaj hiperhidroze na život je ogroman. Dlanovi koji se stalno znoje otežavaju rad na tastaturi, držanje telefona, pisanje, vožnju ili druženje. Stopala koja se pretjerano znoje mogu uzrokovati neugodan miris, iritacije, gljivične infekcije i nelagodu pri svakom koraku. Pazusi koji neumorno luče znoj uništavaju odjeću, stvaraju fleke i tjeraju osobu da stalno nosi rezervne majice. Lice koje se znoji u neprikladnim trenucima može izgledati kao znak nervoze, iako se osoba možda osjeća potpuno smireno.
Mnogi zbog ovog problema izbjegavaju društvena okupljanja, zaljubljuju se teže jer stide fizičkog kontakta, biraju poslove koji ne zahtijevaju blizak kontakt s ljudima, razvijaju povučene obrasce ponašanja ili čak depresiju. Ono što drugi vide kao “banalno” za nekoga može biti ogromna prepreka u životu.
Srećom, postoji veliki broj rješenja – od najjednostavnijih do visokotehnoloških. Prvi korak su obično antiperspiranti s visokim procentom aluminijum-hlorida, koji privremeno blokira znojne kanale. Mnogi dermatolozi ih preporučuju kao prvu liniju odbrane. Ako to ne pomogne, prelazi se na jake medicinske tretmane poput jontoforeze – postupka u kojem se slab električni napon provodi kroz kožu kako bi se smanjila aktivnost znojnih žlijezda, posebno na dlanovima i stopalima. Ovaj tretman je jednostavan, bezbolan i često vrlo efikasan.
Nešto modernija metoda su botoks injekcije, koje privremeno “uspavljuju” živce zadužene za znojenje. Efekat traje nekoliko mjeseci, ali rezultati su kod mnogih životno promjenjivi – prvi put nakon dugo vremena mogu bez straha podići ruke, rukovati se ili nositi svijetlu odjeću.
Postoji i opcija laserskog tretmana ili radiofrekvencije, kojima se selektivno uništavaju znojne žlijezde u pazuhu. Ovi postupci su minimalno invazivni, ali nude dugotrajno olakšanje. U težim slučajevima, kao posljednja opcija, postoji operacija – simpatektomija – u kojoj se prekida dio simpatičkog nervnog sistema odgovornog za znojenje dlanova. Iako efikasna, operacija nosi rizike i izvodi se samo u najkompleksnijim slučajevima.
Prirodne metode također imaju svoju ulogu: kadulja (žalfija), čaj od kamilice, kupke s sodom bikarbonom, aloe vera, kao i tehnike smanjenja stresa poput meditacije i dubokog disanja mogu doprinijeti smanjenju intenziteta znojenja kod osoba čije je stanje povezano s nervnom napetošću.
Ishrana također ima uticaj. Ljuti začini, alkohol, kofein, vrlo topla hrana i cigarete mogu pojačati znojenje. S druge strane, hidratacija, magnezij, vitamini B kompleksa i hrana bogata antioksidansima mogu pomoći u stabilizaciji reakcija tijela. Ljudi često podcjenjuju koliko je mali disbalans u organizmu dovoljan da aktivira znojne žlijezde.
Ipak, najvažnije od svega je razumijevanje da pretjerano znojenje nije sramota, nije znak slabosti, nečistoće ili nedostatka higijene. Radi se o medicinskom stanju koje pogađa milione ljudi. Mnogi godinama trpe u tišini, uvjereni da moraju živjeti s tim, ali današnja medicina nudi širok spektar rješenja. Osobe koje jednom krenu u proces pronalaženja terapije često se iznenade koliko brzo se život može promijeniti – od povratka samopouzdanja do osjećaja slobode u vlastitoj koži.
Pretjerano znojenje je, na kraju, mnogo više od fiziološkog fenomena. To je emotivno iskustvo, psihološko opterećenje i često životni izazov. Ali istovremeno, to je stanje koje se može kontrolisati, ublažiti i u mnogim slučajevima liječiti. Ponekad treba vremena da se pronađe pravi pristup, ali put do olakšanja postoji.
Najvažnije je da osoba shvati da nije sama, da nije “neobična” i da njeno tijelo nije protiv nje. To je samo sistem koji radi malo previše revnosno – i postoje načini da ga smirimo. Kada se jednom postigne ravnoteža, život postaje lakši, pokreti slobodniji, a osjećaj sigurnosti i samopoštovanja vraća se na svoje mjesto. Pretjerano znojenje možda jeste izazov, ali nije prepreka koju ne možemo savladati.
