Kaže Crvenkapica bolje ovo drugo.
Završi vuk to sve a Crvenkapici se svidjelo pa hoće opet. Tako nekoliko puta dok vuk nije crko.
Šta je poenta priče.
Ne šaljite ku#ve u šumu, poremetit će odmah floru i faunu.
JEDNA LAGANA ROMANTIČNA PRIČA ZA VAS
Negdje u srcu planinskog sela, u kućici od drveta i kamena, živjela je Mila, djevojka čija je ljepota bila jednako očaravajuća kao i priroda koja je okruživala njen dom. Svakog jutra, Mila bi se budila uz zvuke cvrkuta ptica i miris divljeg cvijeća koje je raslo svuda oko nje. Iako je uživala u miru i ljepoti svog sela, Mila je često sanjala o ljubavi koja bi je ispunila toplinom i srećom.
Jednog proljetnog dana, dok je Mila šetala kroz šumu, iznenada se našla licem u lice s nepoznatim mladićem. Njegove oči bile su poput tamnog jezera, duboke i tajanstvene, a osmijeh koji je igrao na njegovim usnama bio je topao poput sunca koje je probijalo kroz krošnje drveća. Mladić se zvao Luka, i bio je putnik koji je prolazio kroz selo na putu ka dalekom gradu.
Mila i Luka su proveli cijeli dan zajedno, šetajući kroz livade i pričajući o svojim snovima i nadama. Kako je sunce polako zalazilo, Mila je osjetila kako joj srce ubrzano kuca svaki put kad bi Luka na nju uputio pogled. Iako su se tek upoznali, činilo se kao da su njihove duše već dugo povezane.
Kada je noć pala, Luka je morao nastaviti svoje putovanje, ali obećao je Mili da će se vratiti. Svake večeri, Mila bi stajala na vrhu brda, gledajući prema putu kojim je Luka otišao, nadajući se da će ga vidjeti kako se vraća. Dani su prolazili, a Mila je sve više osjećala kako joj nedostaje njegov osmijeh, njegov glas, njegova prisutnost.
Jedne olujne noći, dok je vjetar hujao kroz selo, Mila je začula kucanje na vratima. Srce joj je poskočilo kada je otvorila vrata i ugledala Luku, mokrog do kože, ali s osmijehom koji je osvjetljavao cijelu prostoriju. Luka je odmah privukao Milu u zagrljaj, i u tom trenutku svi njeni strahovi i brige nestali su kao da ih nikada nije ni bilo.
Luka joj je rekao da je, iako je nastavio svoje putovanje, srce ostavio kod nje i nije mogao dalje bez nje. Ova noć postala je prekretnica u njihovim životima. Luka je ostao u selu, a oni su zajedno izgradili život pun ljubavi, smijeha i sreće.
Mila je napokon našla ljubav o kojoj je sanjala, ljubav koja je bila nježna kao proljetni povjetarac, ali snažna kao korijeni drveća u šumi koja ih je okruživala. I svake večeri, dok bi sunce zalazilo iza planina, Mila i Luka bi sjedili zajedno ispred svoje kuće, držeći se za ruke i gledajući kako se zvijezde polako pojavljuju na nebu, zahvalni za svaki trenutak koji su imali jedno s drugim.
Njihova ljubav postala je priča koja se prenosila generacijama, inspiracija svima koji su sanjali o istinskoj, vječnoj ljubavi.
JOŠ JEDNA LIJEPA ROMATIČNA PRIČA ZA VAS
U malom primorskom gradu, skrivenom među borovima i maslinama, živjela je Ana, mlada žena koja je imala rijetku sposobnost da sve oko sebe učini ljepšim. Njena duga smeđa kosa, koja je mirisala na morski povjetarac, padala je preko ramena poput valova na plaži, a njene oči, plave poput jadranskog mora, bile su ogledalo njene duše – čiste, duboke i pune nježnosti.
Ana je svakodnevno radila u maloj knjižari koju je naslijedila od svoje bake. To je bio kutak gdje su se ljudi dolazili skloniti od vreve ljetnih dana, pronalazeći mir među stranicama knjiga. Međutim, iako je imala sve što joj je bilo potrebno, Ana je često osjećala prazninu, kao da joj nešto, ili neko, nedostaje u životu.
Jednog sunčanog popodneva, dok je slagala nove naslove na police, u knjižaru je ušao Marko, visok i zgodan mladić s osmijehom koji je osvajao na prvi pogled. Bio je fotograf koji je došao u grad kako bi napravio seriju fotografija o životu uz more. U trenu kad su im se pogledi sreli, Ana je osjetila nešto neobjašnjivo, kao da su se sudbine ispreplele u trenutku kada su se prvi put ugledali.
Marko je svakodnevno dolazio u knjižaru, tražeći savjet za novu knjigu, a zapravo je dolazio kako bi mogao vidjeti Anu i razgovarati s njom. Razgovori su se isprva svodili na književnost i umjetnost, ali su ubrzo postali sve dublji, otkrivajući njihove nade, snove i strahove. Ana je bila fascinirana Markovom strašću za fotografijom, njegovom sposobnošću da vidi ljepotu u svakodnevnim trenucima, a Marko je bio očaran Aninom ljubaznošću i mudrošću.
Kako su se ljetni dani polako pretvarali u jesen, Ana i Marko su sve više vremena provodili zajedno, šetajući uz obalu, istražujući skrivene uvale i razgovarajući satima pod zvjezdanim nebom. Marko je počeo fotografirati Anu, pokušavajući uhvatiti njenu ljepotu i radost koju je unosila u njegov život.
Jednog hladnog listopadskog jutra, Marko je rekao Ani da mora otići. Njegov posao ga je zvao natrag u veliki grad, daleko od malog primorskog mjesta koje je postalo njegov dom. Ana je osjetila kako joj srce tone pri pomisli da bi ga mogla izgubiti. Ali prije nego što je otišao, Marko je ostavio jedan poklon – malu kutiju, rekavši joj da je otvori tek kad osjeti da je spremna.
Prošlo je nekoliko sedmica, a Ana nije imala hrabrosti otvoriti kutiju. No, jedne večeri, dok je sjedila sama na obali, osjetila je da je vrijeme. U kutiji je našla niz fotografija – svaka slika je bila trenutak koji su proveli zajedno, uhvaćen kroz Markovo oko. Na zadnjoj fotografiji, na poleđini, pisalo je: “Vratit ću se, jer ovdje sam našao dom.”
Prolazili su mjeseci, a Ana je nastavila sa svojim životom, ali je svaki dan osjećala kako joj Marko nedostaje. Knjižara je postala njen bijeg, a slike u kutiji su bile njena utjeha. Iako su bili daleko, znala je da njihova veza nije završena.
Jednog proljetnog dana, kada su prvi cvjetovi počeli nicati i miris mora se ponovo osjetio u zraku, Ana je izašla iz knjižare i ugledala Marka kako stoji na ulici, držeći kameru u rukama i osmijeh na licu. Bez riječi, potrčala je prema njemu, i u trenutku kad su se zagrlili, znala je da je njen dom tamo gdje je on.
Ana i Marko su odlučili da će zajedno putovati svijetom, spajajući njenu ljubav prema knjigama i njegovu strast za fotografijom. No, uvijek bi se vraćali u mali primorski grad, gdje su se prvi put sreli i gdje su njihova srca našla ono što su cijelog života tražila.
Njihova ljubav postala je priča koju su prenijeli svojoj djeci, priča o pronalasku doma ne u mjestu, već u osobi s kojom dijeliš život.
