BONUS PRIČA:
U jednom malom selu, skrivenom među brežuljcima, živio je starac po imenu Jovan. Bio je poznat po svojoj mudrosti, ali i po jednostavnom načinu života. Svaki dan je provodio u polju, obrađujući svoju malu njivu, i brinući se o stoci. Iako nije imao mnogo materijalnih bogatstava, Jovan je bio zadovoljan i smiren.
Jednog dana, u selo je stigao mladić po imenu Marko, tražeći savjet od starca. Marko je bio vrlo ambiciozan, željan bogatstva i slave. Bio je poznat po tome što je neumorno radio i uvijek tražio načine da uveća svoje imanje i moć. Međutim, bez obzira na svo bogatstvo koje je stekao, nikada nije bio sretan. Uvijek je osjećao prazninu u sebi i nije mogao pronaći mir.
„Starče Jovane,“ rekao je Marko dok je sjedio ispred starčeve kolibe, „imam sve što sam ikada želio—novac, kuće, zemlju—ali nikada nisam bio srećan. Uvijek želim više. Možeš li mi reći kako da pronađem pravi mir?“
Jovan je pažljivo saslušao Marka, a zatim je uzeo štap i nacrtao krug u zemlji. „Marko,“ rekao je starac smireno, „pogledaj ovaj krug. Šta vidiš?“
„Vidim krug,“ odgovori Marko, pomalo zbunjen.
„Tako je,“ reče Jovan, „ovaj krug predstavlja tvoje želje. Što više želiš, krug postaje veći. Ali, kako krug raste, tako raste i praznina u njegovom središtu. To je ono što osjećaš—praznina koja nikada ne može biti popunjena.“
Marko je zamišljeno gledao u krug, pokušavajući da shvati značenje starčevih riječi.
„Što više trčiš za materijalnim stvarima,“ nastavi Jovan, „to se više udaljavaš od onoga što ti zaista donosi sreću. Pravi mir ne dolazi iz onoga što posjeduješ, već iz onoga što jesi. Ako želiš pronaći mir, moraš se okrenuti sebi, shvatiti što je zaista važno i naučiti biti zadovoljan s onim što imaš.“
Marko je duboko uzdahnuo. „Ali kako da se promijenim?“ upitao je.
„Promjena ne dolazi preko noći,“ odgovori Jovan, „moraš biti strpljiv i raditi na sebi. Počni s malim stvarima—nauči cijeniti trenutke, ljude oko sebe, prirodu. Pokušaj dati, a ne samo uzimati. Vremenom ćeš vidjeti kako se praznina smanjuje, a mir počinje da ispunjava tvoje srce.“
Marko je zahvalio starcu i vratio se kući. Počeo je primjenjivati Jovanove savjete. Svaki dan je provodio vrijeme u prirodi, razgovarao s ljudima iz sela, i naučio kako da se raduje malim stvarima. Postepeno je osjetio kako se unutrašnji nemir povlači, a umjesto njega, u njegovom srcu je počela cvjetati sreća i zadovoljstvo.
Godine su prolazile, i Marko je postao poznat kao čovjek koji zrači mirom i mudrošću. Više nije težio bogatstvu i slavi, već je nalazio radost u jednostavnom životu, baš kao i starac Jovan.
Priča o Marku i Jovanovom krugu širila se među seljacima, podsjećajući ih na važnost unutrašnjeg mira i zadovoljstva. Shvatili su da istinska sreća ne dolazi iz vanjskog svijeta, već iz srca koje je ispunjeno ljubavlju i zahvalnošću.
I tako, iako Jovan više nije bio među njima, njegova mudrost je nastavila da živi kroz svakog ko je čuo ovu priču.
