Danas jedna jako zanimljiva priča. Svi mo čuli za Titanic, famozni brod koji je doživio tešku sudbinu. U to vrijeme Titanic je bio najveći brod koji postoji i najveći koji je do tada napravlje. Bio je prava luksuzna ploveća zgrada ali nije imao šanse protiv glečera koji ga je potopio.
–Nije sve tako crno. Nominirani smo čak za 12 Oskara.
Titanic je bio više od običnog broda – bio je simbol ljudske ambicije, tehnološkog napretka i vjerovanja da je čovjek sposoban pobijediti prirodu. Kada je 10. aprila 1912. godine isplovio iz luke Southampton na svoje prvo putovanje ka New Yorku, smatran je čudom moderne inženjerije. Bio je najveći i najluksuzniji brod na svijetu, dugačak gotovo 270 metara, sa 10 paluba i kapacitetom od preko 2.200 putnika i članova posade. Nazivan je „nepotopivim“ – rečenica koja će ubrzo postati simbol ljudske oholosti i tragične ironije.
Titanic je izgrađen u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu, a naručila ga je kompanija White Star Line. Projektovao ga je glavni inženjer Thomas Andrews, koji je i sam bio na brodu prilikom nesreće. Brod je imao najmoderniju opremu tog vremena: električno osvjetljenje, sistem grijanja, bazen, luksuzne salone, pa čak i teretanu – luksuz koji je tada bio nezamisliv. Prva klasa bila je nalik plutajućem dvorcu, s raskošnim stubištima, kristalnim lusterima i finim porcelanom. Međutim, iza sjaja prve klase, putnici treće klase boravili su u skromnim kabinama u donjim palubama, daleko od pogleda visokog društva.
Tragična noć dogodila se 14. aprila 1912. godine. More je bilo mirno, nebo vedro, ali hladno. Titanic je plovio brzinom od preko 22 čvora, iako je nekoliko brodova u okolini poslalo upozorenja o ledenim brijegovima. Oko 23:40 sati, brod je udario u ledeni brijeg u sjevernom Atlantiku. Na prvi pogled, činilo se da šteta nije velika, ali ledeni brijeg je razderao trup broda duž nekoliko odjeljaka. Titanic je bio projektovan da može plutati i ako su poplavljena četiri odjeljka, ali voda je prodrla u šest. Sudbina je bila zapečaćena.
U naredna dva i po sata, dok je brod tonuo, odvijale su se scene koje su zauvijek urezane u kolektivno sjećanje čovječanstva. Na palubama je zavladao haos, iako su muzičari nastavili svirati do posljednjeg trenutka pokušavajući smiriti paniku. Nedostatak čamaca za spašavanje bio je koban – Titanic je imao samo 20 čamaca, što je bilo dovoljno za manje od polovinu putnika. Žene i djeca imali su prednost, ali mnogi čamci su spuštani napola prazni zbog zbrke i straha. Kapetan Edward Smith, koji je bio na svom posljednjem putovanju prije penzije, ostao je na brodu do kraja, zajedno s većinom posade.
U 2:20 ujutro 15. aprila 1912, Titanic je nestao pod površinom okeana. Od 2.224 ljudi, preživjelo je svega oko 710. Ostali su nestali u ledenim vodama, a mnogi su umrli od hipotermije u roku od nekoliko minuta. Brod „Carpathia“ je stigao da spasi preživjele oko 4 ujutro, ali za hiljade drugih bilo je prekasno. Katastrofa Titanica potresla je svijet – ne samo zbog broja izgubljenih života, već i zbog simbolike. To je bio udarac vjerovanju u ljudsku nepobjedivost, lekcija o poniznosti pred prirodom i sudbinom.
Istraživanja olupine Titanica počela su tek 1985. godine, kada je pronađen na dubini od oko 3.800 metara, 600 kilometara južno od Newfoundlanda. Prizor je bio zastrašujuć – ogromni trup prepolovljen, prednji dio prekriven muljem i morskim organizmima, dok su komadi namještaja, porculana i ličnih predmeta svjedočili o ljudskim životima prekinutim te noći. Svako novo istraživanje donosi nova saznanja, ali i podsjećanje na tragediju koja je promijenila svijet pomorstva. Nakon Titanica, uvedeni su stroži sigurnosni propisi: obavezni čamci za sve putnike, 24-satna radio služba i redovne vježbe evakuacije.
Titanic je s vremenom postao više od istorijske tragedije – postao je mit, simbol ljubavi, žrtve i prolaznosti. Film Jamesa Camerona iz 1997. godine obnovio je interesovanje javnosti i oživio priču o Jacku i Rose, fiktivnim likovima koji su postali metafora za sve izgubljene duše s broda. Ali iza romantike i holivudske estetike krije se prava poruka Titanica: da je život krhak, da ni najmoćniji među nama nisu sigurni pred silama prirode, i da se čovjekova sudbina često piše između ponosa i pokajanja.
Titanic je i danas na dnu okeana, ali i u srcima ljudi širom svijeta – kao podsjetnik na snove, tragedije i veličinu ljudskog duha. I dok more čuva njegove tajne, svaka kap Atlantika i dalje šapuće istu priču: da ni najveličanstveniji brodovi ne mogu nadjačati sudbinu.
