Somovi su ribe koje su dosta cijenjene u svijetu pecaroša i mnogima to predstavlja poseban trofej. Po piramidi ishrane somovi su predatori, jedu manje ribe i vole da žive u mulju. Danas imamo jednu duhovitu anegdotu sa pecanja gdje je Lala upecao ogromnog soma.
–Živela Srbija!!!!
Somovi su ribe koje u sebi nose nešto gotovo mitsko. U narodnim pričama, ribarskim legendama i tišini velikih rijeka, som je oduvijek bio simbol snage, strpljenja i tajanstvene dubine. To nije riba koja se pokazuje na površini, niti ona koja traži pažnju. Som je gospodar tame, vladar muljevitih dna, stanovnik mjesta gdje svjetlost rijetko zalazi, a voda pamti više nego što otkriva.
Na prvi pogled, som djeluje grubo i nezgrapno. Duguljasto, snažno tijelo, široka spljoštena glava i velika usta stvaraju utisak sirove sile. Međutim, iza tog izgleda krije se izuzetno prilagođena i inteligentna životinja. Njegova koža nema krljušti, prekrivena je debelim slojem sluzi koji ga štiti od parazita i povreda, ali mu istovremeno omogućava da se gotovo bešumno kreće kroz vodu. U toj tišini leži njegova najveća prednost.
Najprepoznatljiviji dio soma su njegovi brkovi – dugi, osjetljivi organi koji nisu samo ukras, već savršeni senzori. Pomoću njih som „vidi“ svijet oko sebe. U mutnoj vodi, gdje vid gubi smisao, brkovi registruju vibracije, mirise i najmanje pokrete. Svaki trzaj male ribe, svaki nemir u mulju, za soma je jasan signal. On ne juri plijen bezglavo; on čeka, osluškuje i bira pravi trenutak.
Som je noćni lovac. Danju se skriva u dubokim rupama, ispod potopljenih stabala, uz obale obrasle korijenjem ili ispod starih mostova. Tamo miruje, gotovo nepomičan, stapajući se s okolinom. Kada padne noć i voda se umiri, som izlazi. Tada rijeka pripada njemu. Njegovo kretanje je sporo, ali odlučno, a napad iznenadan i neumoljiv. Plijen često nema vremena da shvati šta se dogodilo.
Ishrana soma je raznovrsna i često izaziva strahopoštovanje. On jede ribu, rakove, žabe, pa čak i ptice koje se spuste prenisko iznad vode. Veliki primjerci mogu progutati patku, a zabilježeni su i slučajevi da som napada manje sisare koji preplivavaju rijeku. Ipak, uprkos tim pričama, som nije krvoločna zvijer. On je oportunista – jede ono što mu je dostupno i što mu priroda ponudi.
Rast soma je spor, ali dugotrajan. Upravo zbog toga može dostići impresivne dimenzije. Neki primjerci narastu duže od tri metra i teže više od stotinu kilograma. Takvi somovi postaju legende rijeka, bića o kojima se govori tiho i s poštovanjem. Ribari ih pamte cijelog života, čak i ako ih nikada nisu vidjeli – dovoljno je da su čuli priču.
Razmnožavanje soma je poseban ritual prirode. U proljeće, kada se voda zagrije, somovi biraju mirna, plitkija područja za mrijest. Mužjak čuva gnijezdo s izuzetnom predanošću, braneći jaja od svih prijetnji. To je rijedak primjer snažnog roditeljskog instinkta među ribama. Dok čuva mlade, mužjak gotovo ne jede, potpuno posvećen opstanku nove generacije.
Som je i važan dio ekosistema. Kao vršni predator, on reguliše brojnost drugih vrsta i održava prirodnu ravnotežu. U rijekama gdje som nestane, često dolazi do prekomjernog razmnožavanja manjih riba, što može narušiti čitav vodeni sistem. Zato som nije neprijatelj rijeke, već njen čuvar.
U kulturi i tradiciji Balkana, som ima posebno mjesto. O njemu se pjevaju pjesme, prepričavaju anegdote i pišu lovačke priče. Za ribare, ulov velikog soma nije samo trofej, već dokaz strpljenja, znanja i poštovanja prema vodi. Som se ne lovi na brzinu; on se čeka satima, često u tišini, pod zvijezdama, uz zvukove noćne rijeke.
Zanimljivo je da som pokazuje i određeni stepen učenja. U vodama gdje se često susreće s ribarima, postaje oprezniji, mijenja navike i rute kretanja. Kao da pamti opasnost. To ga čini još intrigantnijim – on nije samo instinktivno biće, već riba koja se prilagođava iskustvu.
Uprkos svojoj snazi, som je ranjiv. Zagađenje voda, uništavanje staništa i nekontrolisan izlov ugrožavaju njegove populacije. Rijeke koje gube dubinu, čistoću i prirodni tok postaju neprijateljsko okruženje za ovakvog diva. Gubitkom soma, gubi se i dio duše rijeke.
Somovi su, na kraju, mnogo više od ribe. Oni su simbol strpljenja, tihe moći i povezanosti s prirodom. U njima se ogleda drevni ritam rijeka, spor, dubok i neumoljiv. Ko jednom provede noć čekajući soma, sluša vodu i osjeti trzaj na štapu, razumjet će zašto se o ovoj ribi govori s tolikim poštovanjem. Som ne traži da ga voliš – on traži da ga poštuješ.
