Pita gazda svog radnika Cigu koji se vratio iz Njemačke:
– Je li, kako je tamo u Berlinu?
– Ma Gazda sve same pros*itutke i fudbaleri.
– Molim?! Moja žena je iz Berlina!
Kaže Cigo:
– A za koji klub je igrala?
BONUS PRIČA:
Komšijska Tajna – Priča o Starom Fiči i Hrskavim Kiflicama
U malom selu Brdovci, među vijugavim stazama i cvjetnim vrtovima, živio je jedan poseban komšija po imenu Pera. Pera je bio poznat po svom starom fići, legendarnom autu koji je bio njegov vjerni pratilac već četiri decenije. Fićo je bio toliko star da su ga i ptice počele zaobilaziti u širokom luku, misleći da je neka vrsta čudnog, stacionarnog orla.
Jednog toplog ljetnjeg dana, Pera je odlučio da provoza svog fiću do pekare, jer je čuo da su stigle svježe hrskave kiflice. Svi u selu su znali da su te kiflice bile toliko ukusne da su mogle natjerati i najtvrdoglavijeg mrzitelja brašna da se preobrazi u strastvenog ljubitelja pekarskih proizvoda.
Pera se polako spuštao niz brdo, pazeći na svaki kamenčić i rupu na putu. Svaki put kad bi fićo naišao na neravninu, Pera bi se molio da auto ne odluči da se povuče u penziju upravo tada. Dok je prolazio pored kuće svoje komšinice Dragice, ona mu je mahnula i rekla: “Pera, nemoj zaboraviti da doneseš koju kiflicu za mene!”
“Naravno, Dragice, ako fićo izdrži do pekare, kiflice su tvoje!” odgovorio je Pera kroz smijeh.
Kada je konačno stigao do pekare, Pera je parkirao fiću ispred i ušao unutra. U pekari je već bila gužva, a na kraju reda stajao je Mile, poznati seoski šaljivdžija. “E, Pera, stigao si! Mislim da je fićo brži nego prošle godine!” zadirkivao ga je Mile.
Pera se nasmijao: “Pa, Mile, fićo i ja smo postigli novi rekord. Danas sam uspio da ga upalim iz prve!”
Kada je napokon došao na red, Pera je naručio dvije desetine hrskavih kiflica. Dok ih je pekar pakovao, Mile je izveo još jedan od svojih trikova. Uzeo je jednu kiflicu iz Pere, zagrizao je i rekao: “Pa ovo je zaista raj na zemlji! Pera, mislim da ćeš morati dijeliti.”
Na povratku kući, Pera je pazio da ne zaboravi Dragicine kiflice. Stigao je do njene kuće, izašao iz fiće i počeo vaditi kiflice iz kese. U tom trenutku, iz obližnjeg grma, istrčao je Dragicin pas, Riki, i počeo skakati oko Pere.
“Evo, Dragice, tvoje kiflice. I, Riki, evo i za tebe jedna!” rekao je Pera dok je pružao kiflicu psu. Riki je srećno zgrabio kiflicu i trkom se vratio u grm.
Kada je Pera konačno stigao kući, sjeo je u svoju stolicu na verandi i počeo uživati u preostalim kiflicama. Svaka kiflica bila je savršeno hrskava i ukusna. Fićo je bio parkiran ispred kuće, a Pera mu je zahvalno dobacio: “Hvala ti, stari prijatelju. Bez tebe, ove kiflice ne bi bile moguće.”
Tako je Pera, uz pomoć svog vjernog fiće i uz malo seoskog humora, uspio donijeti radost svojim komšijama i sebi. I dok su sunčevi zraci polako zalazili iza brda, Pera je znao da će njegov fićo, makar star i spor, uvijek biti tu za još jednu avanturu i još jedan ukusan zalogaj.
