Za nedelju dana paradajz ima stabljiku deblju od malog prsta! Zalijevam ga OVOM smjesom..

Paradajz spada u povrće – odnosno voće tačnije, koje je jedno od najpopularnijih za pravljenje salate u našim krajevima. Ide odlično uz meso, u sendviču, uz razne pite ali i pravi se sos koji se koristi za pizze, makarone itd. Pročitajte kako ćete uspješno zasaditi svoj domaći paradajz, ako imate staru sortu sjemena- još bolje.

Ako želite da vaše mlade biljke – bilo da su to rajčice, paprike, krastavci ili nešto treće iz vrta – rastu bujno, budu čvrste i otpornije na bolesti, postoji rješenje koje se krije upravo u vašoj kuhinji. Donosimo vam dva genijalna domaća pripravka koji su toliko jednostavni, a istovremeno izuzetno moćni, da će vaše presadnice doslovno procvjetati od zdravlja. I što je najbolje – sve što vam treba već imate u ladici ili ostavi!

Prvi pripravak koristi se jednim začinom koji svi znamo, ali rijetko ko razmišlja da ga upotrijebi van kuhinje. Govorimo o – cimetu. Ovaj mirisni prah ne samo da oplemenjuje deserte, već se pokazao i kao sjajan zaštitnik biljaka. Njegove prirodne sposobnosti da zaustavi razvoj bakterija i gljivica čine ga idealnim saveznikom u prvim, najosjetljivijim danima rasta biljaka.

Drugi pripravak dolazi iz svijeta otpada – ali ne bilo kakvog. Riječ je o ljuskama krompira, koje mnogi bacaju a ne znaju da su one doslovno mala riznica hranjivih tvari. Ako ih pametno iskoristite, presadnicama možete podariti pravu mikroelementnu infuziju koja će im pomoći da razviju čvrstu stabljiku, guste listove i dobar korijenov sistem.

PRIPRAVAK BROJ JEDAN: Cimetova voda – biljnoj otpornosti najbolji prijatelj

Zamislite teglu punu blago zamućene tekućine koja nosi aromu tople zime – a zapravo krije rješenje za bolesti koje vrebaju iz zemlje. Cimetova infuzija djeluje poput biljke doktora – ne samo da štiti, već i jača.

Evo kako je pripremiti:

• Uzmite jednu čajnu kašiku mljevenog cimeta.

• Dodajte je u litru vode koja je ugodno topla – ne kipuća, ali ni hladna.

• Sve prebacite u teglu ili staklenu bocu s čvrstim poklopcem, promućkajte i stavite negdje sa strane.

• Ostavite da stoji dva puna dana na sobnoj temperaturi – to je vrijeme kad voda upija sva korisna svojstva cimeta.

• Nakon 48 sati, procijedite tekućinu – najbolje kroz gazu ili jako gusto sito. I to je to – dobijate prirodni eliksir za zdravlje biljaka!

Ovu otopinu možete koristiti za zalijevanje presadnica ili prskanje listova – ne samo da ćete pomoći biljkama da razviju prirodni imunitet, već ćete ih zaštititi od potencijalnih napada gljivica, što je posebno korisno u vlažnim i promjenjivim vremenskim uvjetima.

Kada završite s pripremom prirodnog biljnog tonika, prespite ga u bocu s raspršivačem – to je vaša nova zelena „tajna formula“. S vremena na vrijeme, otprilike jednom sedmično ili svake dvije sedmice, nježno poprskajte listove svojih mladih biljaka. Ova jednostavna rutina ne samo da će ih zaštititi od napasnih gljivica koje vrebaju iz vlage i zemlje, već će ih osnažiti da se lakše izbore s promjenama u klimi i uslovima rasta – bilo da je riječ o hladnim noćima, jakom suncu ili sušnim danima.

PRIRODNI ENERGETSKI NAPITAK ZA BILJKE: Eliksir od krompirovih ljuski

Ako ste do sada bacali ljuske od krompira, vrijeme je da to promijenite. Upravo u tim smeđim opnama krije se pravo bogatstvo korisnih tvari koje biljke obožavaju. Krompir je pun hranjivih elemenata – od kalija do vitamina – a ljuske, kada se prokuhaju, oslobađaju škrob i minerale koji podstiču bujan razvoj korijena i izgradnju jake, stabilne stabljike.

Ne morate tražiti skupa đubriva – dovoljno je da iskoristite ono što već imate u kuhinji. Ovaj tekući dodatak djeluje poput proteinskog šejka za biljke u fazi rasta – hrani ih iznutra i daje im snagu da izrastu u zdrave, guste i otporne primjerke. Rezultat? Presadnice koje ne samo da preživljavaju, nego napreduju, šire se i razvijaju u čvrste i plodne biljke koje će vam na kraju sezone uzvratiti obiljem plodova.

Kako napraviti domaći biljni “super-napitak” od krompirovih ljuski

Ako tražite način da podstaknete razvoj snažnog korijena kod svojih biljaka bez oslanjanja na kupovna gnojiva, onda je ovo rješenje pravo za vas. Sve što vam treba jeste nekoliko običnih krompira i malo vremena. Pripremićete tekuće prirodno đubrivo koje će mladim biljkama dati baš ono što im treba za čvrst i zdrav rast.

Šta vam je potrebno:

• Kore od otprilike 3 do 5 krompira

• Oko 2 litre vode

• Jedan lonac srednje veličine

• Cjediljka ili komad gaze za filtriranje

Kako se priprema:

1. Najprije temeljito operite krompire i ogulite ih. Ljuske koje dobijete stavite u lonac.

2. Nalijte oko dvije litre vode, tako da ljuske budu potpuno prekrivene.

3. Stavite lonac na šporet i pustite da voda kuha 15 do 20 minuta, sve dok ne poprimi blago smećkast ton – znak da su se hranjive tvari iz ljuski prenijele u tekućinu.

4. Skinite lonac sa vatre i ostavite da se sve dobro ohladi.

5. Procijedite dobijenu tekućinu kroz sito ili gazu kako biste uklonili ostatke ljuski.

Dobijeni ekstrakt koristite za zalijevanje sadnica – ciljajte direktno na tlo oko stabljike, kako bi korijen odmah upio sve dragocjene sastojke. Ovaj tretman ponavljajte svakih 10 do 14 dana.

Zašto ovo djeluje?
Krompirove ljuske sadrže škrob, kalijum i brojne mikroelemente koji jačaju biljku od temelja – bukvalno. Redovno zalijevanje ovom otopinom doprinosi razvoju snažnog korijenovog sistema, što rezultira bujnijom, kompaktnijom biljkom koja bolje podnosi promjene temperature, sušu i druge stresne uslove.

PARADAJZ – CRVENO ZLATO BAŠTA I KUHINJE

1. PORIJEKLO I ISTORIJA PARADAJZA

Paradajz (latinski: Solanum lycopersicum) potiče iz Južne Amerike, tačnije iz oblasti današnjeg Perua, Ekvadora i severnog Čilea. U divljem obliku, ova biljka je rasla na visokim nadmorskim visinama i bila je poznata još prije više od 2.000 godina. Drevne civilizacije poput Asteka i Maja su je uzgajale i koristile u ishrani. Nazivali su ga xitomatl, što znači „napuhani plod“, od čega kasnije nastaje riječ „tomato“.

Paradajz u Evropu stiže krajem 15. ili početkom 16. vijeka, kada su ga španski konkvistadori donijeli iz Novog svijeta. U početku, Evropljani su ga smatrali otrovnim zbog toga što pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), kojoj pripada i velebilje. Međutim, Italijani su brzo prepoznali njegov kulinarski potencijal i u 18. vijeku paradajz postaje nezamjenjiv u italijanskoj kuhinji.

Danas je paradajz jedna od najrasprostranjenijih i najviše konzumiranih biljaka u svijetu.

2. BOTANIČKE KARAKTERISTIKE

Paradajz je jednogodišnja biljka koja se uzgaja zbog svojih sočnih, mesnatih plodova. Spada u porodicu pomoćnica, zajedno s krompirom, paprikom i duvanom. Biljka ima dlakave stabljike, nazubljene listove i bijele do žutozelene cvjetove. Plod može biti različitih oblika i boja: najčešće je crven, ali postoje i sorte koje su narandžaste, žute, ružičaste, čak i crne ili ljubičaste.

Postoje dvije osnovne vrste biljaka paradajza:

• Indeterminantne sorte (visoke) – rastu neprekidno i daju plodove tokom cijele sezone. Potrebno ih je podvezivati i redovno pincirati.

• Determinantne sorte (niske) – rast im je ograničen, obično plodonose odjednom, a zatim prestaju rasti.

3. RAZNOVRSNOST SORTI

Postoji na hiljade sorti paradajza koje se razlikuju po obliku, veličini, boji, okusu i vremenu sazrijevanja. Neki od najpoznatijih tipova uključuju:

• Cherry paradajz – mali, okrugli, sladak

• Roma (šljivar) – izdužen, manje sočan, idealan za kuvanje

• Beefsteak – veliki, mesnat, koristi se za sendviče i salate

• Žuti paradajz – blažeg ukusa, manja kiselost

• Crni paradajz (npr. Black Krim) – zemljan i punog okusa

Svaka sorta ima svoje specifične potrebe i prednosti, pa se izbor prilagođava vrsti tla, klimi i načinu korištenja.

4. UZGOJ PARADAJZA – OD SJEMENA DO PLODA

A. SJETVA I RASAD

Paradajz se najčešće uzgaja iz sjemena koje se sije u zaštićenom prostoru – plastenicima ili u kući. Idealno vrijeme za sjetvu u kontinentalnim krajevima je kraj februara do sredine marta. Sjemenu treba topla podloga (20–25°C) i dosta svjetlosti. Kad biljke razviju 2–4 prava lista, presađuju se u veće posude ili direktno u baštu kada prođe opasnost od mraza.

B. NJEGA I ODRŽAVANJE

Paradajz voli sunce, toplotu i dobro drenirano, hranjivo tlo. Potrebno ga je redovno zalijevati (ali ne pretjerano), prihranjivati prirodnim đubrivima i uklanjati zaperke (bočne izbojke) kod visokih sorti. Takođe je važno osigurati potporu – kolje ili mreže, jer plodovi mogu biti veoma teški.

C. ŠTETOČINE I BOLESTI

Paradajz je podložan brojnim bolestima kao što su plamenjača, pepelnica i virusi. Takođe ga napadaju štetočine poput lisnih ušiju, bijele mušice i gusjenica. Prevencija i pravovremena zaštita su ključni: koristi se bakar, prirodni fungicidi, čajevi od koprive i pelina, i biološki preparati.

5. PARADAJZ U PREHRANI I MEDICINI

Paradajz nije samo ukusan – on je i izuzetno zdrav.

Nutritivna vrijednost:

• Bogat je vitaminima C, A, K, B6 i folatom

• Sadrži likopen – moćan antioksidans koji štiti ćelije od oštećenja i ima potencijal u borbi protiv raka

• Dobar izvor kalijuma, vlakana i vode

Redovna konzumacija paradajza povezana je s manjim rizikom od srčanih bolesti, poboljšanjem vida, zdravijim kožom i kostima te jačanjem imuniteta. Posebno je koristan u kuhanom obliku, jer se likopen lakše apsorbuje nakon termičke obrade.

6. PARADAJZ U KULINARSTVU – NEZAOBILAZNA NAMIRNICA

Malo je namirnica koje su toliko prisutne u kuhinjama širom svijeta. Paradajz je osnova za:

• Sosove i pelate (osnova italijanske i mediteranske kuhinje)

• Salate (posebno s maslinovim uljem i sirom)

• Supe i čorbe (npr. čuveni paradajz-potaž)

• Jela iz rerne (npr. musaka, lazanje, šakšuka)

• Sokove i smoothieje

• Sušeni paradajz – intenzivan okus, idealan za pizze i paste

Upravo paradajz je dao pečat jelima kao što su: pizza Margherita, caprese salata, gazpacho, bloody mary i mnogi drugi klasici.

7. ZANIMLJIVOSTI O PARADAJZU

• Paradajz je botanički voće, ali kulinarski se koristi kao povrće

• Kina je najveći proizvođač paradajza na svijetu

• Postoje plave i crne sorte paradajza koje sadrže antocijane, pigment sličan onom u borovnicama

• U Italiji postoji više od 300 različitih sorti paradajza

• Paradajz je korišten kao afrodizijak u Francuskoj – nazivao se „pomme d’amour“ ili „jabuka ljubavi“