Vinski podrum je objavio oglas za zapošljavanje novog degustatora.
Za posao se prijavio vrlo zapušteni pijanac. Direktor firme smišljao je način kako da ga odbije. Dali su mu čašu vina da proba…
“Šardone, tri godine star, uzgajan na sjevernom obronku, odnjegovan u čeličnoj bačvi. Niskog kvaliteta, ali prihvatljiv.”
“Tačno” , reče direktor.
“Dajte mu sljedeću čašu da proba!”
“Kabernet, osam godina star, jugozapadni obronak, hrastove bačve, zrenje na 8 stepeni. Još tri godine zrenja i pokazaće najbolje rezultate”
“Tačno.” Treću čašu mu dajte…
“Bijeli šampanjski pinot, visokog kvaliteta i ekskluzivan.” reče pijanac.
Direktor je bio zapanjen. Namignuo je sekretarici i nešto joj šapnuo. Ona izađe iz sobe i vrati se s čašom urina.
Pijanac reče:
“Plavuša, 26 godina. Tri mjeseca u drugom stanju i ako mi ne date posao, reći ću ko je otac!”
BONUS PRIČA:
Jednog dana, u malom selu živio je čovjek po imenu Marko. Bio je poznat po tome što je uvijek imao priču za sve, pa su ga ljudi često tražili da im ispriča neku zanimljivu anegdotu ili vic.
Jednog sunčanog dana, dok je šetao kroz selo, sreo je grupu djece koja su se igrala na livadi. Odmah su mu pritrčali i rekli: “Marko, Marko, ispričaj nam nešto smiješno!”
Marko se nasmijao i rekao: “Dobro, dobro, evo jedne priče za vas.”
“Jednom je bio čovjek koji je uvijek nosio tri para čarapa,” počeo je Marko. “Kad su ga upitali zašto, on je odgovorio: ‘Pa, nikad ne znaš kada ćeš naići na slonovsku paradu, pa bolje biti pripremljen!'”
Djeca su se nasmijala i rekla: “Haha, to je stvarno smiješno, ali tko bi nosio tri para čarapa?”
Marko se samo nasmijao i rekao: “Pa, to je bio taj čovjek! Nikad ne znate što vas može dočekati u životu, pa je uvijek dobro biti spremna na neočekivano.”
Nakon toga, djeca su se nastavila igrati, a Marko je otišao dalje, uvijek spreman ispričati još jednu duhovitu priču svakome tko bi ga pitao. Jer, kako je govorio, “Život je pun neočekivanih situacija, a smijeh je najbolji lijek za sve probleme!”
JOŠ JEDNA BONUS PRIČA:
U malom gradiću na obali rijeke živio je čovjek po imenu Ivan. Ivan je bio poznat kao najveći pričalica u cijelom gradiću. Njegove priče su bile tako živopisne i zanimljive da su ljudi dolazili iz okolnih sela samo da bi ih slušali.
Jednog ljeta, Ivan je odlučio organizirati veliki piknik na obali rijeke za sve stanovnike grada. Bio je to dan pun zabave, hrane i naravno, priča. Ljudi su se okupili pod velikim šatorom, uživali u ukusnim jelima i slušali Ivanove priče koje su se protezale od avantura u dalekim zemljama do smiješnih dogodovština iz njihovog grada.
Međutim, najviše je pažnje privukla priča o zlatnom ribaru. Ivan je počeo priču: “Jednom davno, živio je ribar koji je svaki dan odlazio na rijeku kako bi ulovio ribu za svoju obitelj. Jednog dana, dok je ribario na obali, upecao je neobičnu ribu. Kad je izvukao ribu iz vode, ona mu je rekla: ‘Pušti me natrag u rijeku i ispunit ću ti tri želje.'”
Svi su slušali s oduševljenjem dok je Ivan nastavljao pričati o tome kako je ribar ispunio svoje želje, ali na vrlo neočekivan način koji je naučio važne životne lekcije.
Nakon završetka priče, ljudi su pljeskali i pitali Ivana da li će organizirati još jedan piknik s pričama. Ivan se samo nasmijao i rekao: “Svakako, priče su poput ribe – što više dijelimo, to su bogatije i zanimljivije!”
Piknik s pričama postao je redoviti događaj u gradiću, a Ivan je nastavio oduševljavati ljude svojim pričama koje su ih uvijek ostavljale s osmijehom na licu i punim srcem. Jer, kako je govorio Ivan, “Priče su most koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, te nas uče o ljepoti života i važnosti dijeljenja s drugima.”
