Vinski podrum je objavio oglas za zapošljavanje novog degustatora.
Za posao se prijavio vrlo zapušteni pijanac. Direktor firme smišljao je način kako da ga odbije. Dali su mu čašu vina da proba…
“Šardone, tri godine star, uzgajan na sjevernom obronku, odnjegovan u čeličnoj bačvi. Niskog kvaliteta, ali prihvatljiv.”
“Tačno” , reče direktor.
“Dajte mu sljedeću čašu da proba!”
“Kabernet, osam godina star, jugozapadni obronak, hrastove bačve, zrenje na 8 stepeni. Još tri godine zrenja i pokazaće najbolje rezultate”
“Tačno.” Treću čašu mu dajte…
“Bijeli šampanjski pinot, visokog kvaliteta i ekskluzivan.” reče pijanac.
Direktor je bio zapanjen. Namignuo je sekretarici i nešto joj šapnuo. Ona izađe iz sobe i vrati se s čašom urina.
Pijanac reče:
“Plavuša, 26 godina. Tri mjeseca u drugom stanju i ako mi ne date posao, reći ću ko je otac!”
BONUS PRIČA:
Jednog dana, u malom selu zvanično poznatom kao Vesele Humke, živjela su tri farmera: Marko, Petar i Luka. Svaki od njih bio je poznat po nečemu posebnom – Marko je imao najveću farmu krava, Petar je uzgajao najsočnije paradajze, a Luka je imao najveće kokošinjce.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, njihov odnos postajao je sve više kompetitivan. Marko bi se hvalio kako mu je mlijeko najslađe, Petar bi tvrdio da su njegovi paradajzi najbolji za pravljenje umaka, dok bi Luka isticao da su njegove kokoši nosile najveća jaja u cijelom selu.
Jednog dana, gradonačelnik sela odlučio je organizirati takmičenje kako bi utvrdio tko je najbolji farmer u selu. Svaki farmer dobio je zadatak da pripremi najukusniji obrok od svojih proizvoda.
Marko je pripremio čorbu od kravljeg mlijeka, Petar je napravio paradajz sos za tjesteninu, a Luka je pripremio veliku jaja na oko za sve goste.
Kada su svi probali jela, gradonačelnik je bio u dilemi jer je sve bilo izuzetno ukusno. Na kraju je rekao: “Sva jela su odlična, ali postoji jedna stvar koja je nedostajala – smijeh i radost dok pripremate ova jela. Zato, proglasit ću vas sve pobjednicima jer ste pokazali da je uz dobru hranu još važnija dobra atmosfera i zajedništvo.”
Od tada, Marko, Petar i Luka su shvatili da je natjecanje dobro, ali je važnije cijeniti jedni druge i raditi zajedno kako bi selo bilo sretno i zadovoljno.
