Jedna jako tužna ispovijest. Zaista neizmjerno boli kada ti neko drag slomi srce. Takva emotivna bol kažu da je mnogo jača od fizičke. Pročitajte u nastavku.
SEKRETARICE: IZMEĐU STVARNOSTI I FILMSKE FANTAZIJE
UVOD: PROFESIJA KOJA NOSI VIŠE NEGO TITULU
Riječ „sekretarica“ danas možda zvuči jednostavno, ali iza nje stoji stoljeće transformacija, očekivanja i predrasuda. Sekretarica nije samo žena koja kuca pisma, odgovara na telefone i donosi kafu. Ona je često desna ruka menadžmenta, prva linija komunikacije u firmi, čuvarica rasporeda, diplomata, psiholog, organizator i čuvar tajni.
No, dok je u stvarnom svijetu ova pozicija evoluirala u profesionalno zahtjevnu i često visoko obrazovanu ulogu (nerijetko s titulama kao što su „asistentica direktora“, „administrativna menadžerica“ ili „poslovna koordinatorica“), u filmskoj i televizijskoj kulturi, sekretarica je često svedena na jedan – i to seksualizirani – stereotip: mlada, atraktivna, zgodna žena, često u pripijenoj odjeći, s blago flertujućim ponašanjem.
Zašto je to tako?
KORIJENI SEKRETARIJATA: PUT OD POVJERENIKA DO ŽENE ZA PISAĆIM STOLIM
Riječ “sekretar” potiče od latinskog secretarius, što znači „čuvar tajne“ – neko ko drži informacije povjerljivo. U srednjem vijeku, sekretar je bio muškarac od povjerenja, često uz kraljeve, pape i plemiće. Međutim, s industrijskom revolucijom i razvojem birokratije u 19. i 20. vijeku, potreba za administrativnom podrškom naglo raste. Kako su muškarci odlazili u ratove, žene su u sve većem broju popunjavale radna mjesta – uključujući i ona administrativna.
Tako je „sekretar“ postao „sekretarica“, ne samo gramatički, već i društveno: funkcija koja je postepeno prešla u domen ženskog rada.
SEKRETARICE U STVARNOM ŽIVOTU: OD KANCELARIJE DO STRATEŠKOG POLOŽAJA
Danas, savremena sekretarica (ili kako se sve češće zove – administrativna asistentica ili poslovna koordinatorica) može biti i žena s diplomom fakulteta, odličnim znanjem jezika, komunikacijskim i organizacijskim vještinama. Često zna sve o firmi, više i od samog direktora. U njenim rukama su povjerljivi dokumenti, poslovni sastanci, vremenski rasporedi, korespondencija, ugovori.
Ipak, bez obzira na sve veći profesionalizam, društveni stereotip i dalje postoji. Pogotovo u popularnoj kulturi – gdje je sekretarica često prikazana kao seksipilna figura u pozadini, sa svojom ulogom reduciranom na estetiku.
ZAŠTO SU SEKRETARICE U FILMOVIMA UVIJEK MLADE I LIJEPE?
1. Hollywoodska logika „vizualne privlačnosti“
Filmska industrija, a posebno Hollywood, već desetljećima funkcioniše po nepisanom pravilu da kamera voli lijepo lice. Bilo da je riječ o glavnim ili sporednim ulogama, likovi se često biraju na osnovu fizičke privlačnosti, jer se smatra da će publika bolje reagovati na ono što je estetski ugodno oku.
U tom smislu, lik sekretarice često postaje sredstvo za „začinjavanje“ scene. Njen lik se koristi kao tihi estetski ukras – često ne govori mnogo, ali se pojavljuje kao vizualni simbol ženstvenosti, seksualnosti, pa čak i moći.
2. Stereotipi iz 1950-ih i 60-ih
U „zlatnom dobu“ kancelarija, tokom 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka, sekretarice su bile među rijetkim profesionalnim ulogama koje su žene masovno obavljale. One su bile blizu moći (direktora, izvršnog odbora), ali nikada same nositeljice te moći.
U filmovima tog perioda (npr. The Apartment, Desk Set, Mad Men – iako serija, savršeno prikazuje duh vremena), sekretarica je često objekat žudnje: lojalna, zgodna, ne preambiciozna. Taj stereotip se zadržao i u kasnijim decenijama, prelazeći u modernije forme.
3. Seksualna dinamika moći
Psihološki gledano, lik mlade sekretarice uz starijeg šefa prikazuje neravnotežu moći, što je česta narativna tema – posebno u filmovima s dramatičnim, triler ili erotskim komponentama. Ona je blizu moći, ali ne upravlja njome. Taj odnos često služi kao podloga za konflikt, flert, afere ili manipulaciju – a fizička privlačnost igra ključnu ulogu u toj dinamici.
4. Muška fantazija
Treba priznati: mnogi filmovi reflektuju mušku fantaziju o „savršeno dostupnoj“ i „lojalnoj“ ženi. Sekretarica u toj fantaziji nije samo asistentkinja – ona je tiha, diskretna, uvijek tu, zna što šef želi bez da joj se kaže – a još je i lijepa. Ovo nije realan prikaz, već konstrukt koji podilazi muškom egu i želji za dominacijom, što se koristi i u komedijama, dramama i erotici.
5. Moda, šminka i vizualna estetika
Sekretarice u filmovima često imaju visoke potpetice, crveni ruž, naočale s okvirom „mačijih očiju“, suknju do koljena i frizuru koja djeluje kao da je izašla iz salona. Zašto? Jer to odgovara estetskom klišeju koji je lako prepoznatljiv. Gledaocu nije potrebno mnogo da shvati “aha, to je sekretarica” – vizualna šifra odmah funkcionira.
PRAVA LICA SEKRETARICA: ISKUSTVA IZ STVARNOG ŽIVOTA
U stvarnosti, sekretarice nisu modeli s naslovnica. To su žene različitih godina, porodičnog statusa, obrazovanja i iskustava. Neke su na tom radnom mjestu jer vole organizaciju i multitasking. Druge su tu jer su godinama rasle unutar firme. Mnoge od njih su stubovi poslovanja, upravljaju komunikacijama, predstavljaju firmu i nose ogroman teret odgovornosti.
Rijetko ćete vidjeti film u kojem sekretarica vodi firmu nakon odlaska šefa. A to se dešava. Rijetko ćete vidjeti da je ona ta koja spašava važan poslovni sastanak ili dešifruje komplikovani ugovor. A to je stvarnost.
FEMINIZAM I NOVA ERA SEKRETARIJATA
S porastom feminizma i kritike seksizma u medijima, postavlja se pitanje: hoće li se lik sekretarice promijeniti u budućim filmovima?
Odgovor je: djelimično se već mijenja.
U novijim serijama i filmovima, sekretarice više nisu nužno mlade, niti su uvijek zgodne. One su često prikazane kao sposobne, samostalne, obrazovane žene koje imaju vlastite živote izvan kancelarije. Pogledajte lik Donne iz serije Suits – ona nije samo sekretarica, već strateški mozak firme. Ili Joan iz Mad Men koja od seks simbola postaje poslovna partnerica.
Ipak, stereotip je duboko ukorijenjen i trebaće vremena da se u potpunosti izbriše.
SEKRETARICA JE VIŠE OD SCENE U FILMU
Lik sekretarice u filmovima je često karikatura – reduciran na ljepotu, mladost i zavodljivost. No, iza toga stoji prava priča: priča o ženama koje su decenijama održavale kancelarije funkcionalnima, balansirale između lojalnosti i profesionalizma, i često bile tihe arhitektkinje poslovnog uspjeha.
Vrijeme je da ih i film počne tako prikazivati.
