Uzgajanje ćurki je sigurno nešto što vam se nikad nije činilo pretjerano profitabilnim. Nakon provedbe temeljite analize i procjene svih čimbenika, postaje evidentno da pothvat koji je pri ruci ima značajnu vrijednost. Kada pažljivo izračunamo brojke, možemo zaključiti da se na svakih 100 kilograma može dobiti 120 bosanskih maraka. S obzirom na potrebu od 6 tona, ukupni trošak iznosi 7.000 maraka. Osim toga, iznos koji sam platio za tri tone je 10.000 maraka. Da bi se dobile dvije tone, prihod bi bio oko 18.000-19.000 maraka, što se u konačnici pokazalo isplativim ishodom. Dakle, sva uložena ulaganja, uključujući i troškove nabave hrane i prihrane za purane, doista su isplativa. Ova saznanja prenosi Miroslav Miloš iz Bugojna, iskusni proizvođač i prodavač puretine s decenijskim iskustvom u ovoj oblasti.
Vlastiti posao prodaje sve što proizvede, čvrsto uvjeren da je to oličenje uspješnog malog poduzeća. Unatoč mirovini, uz mirovinu uspijeva ostvariti pozamašne prihode. Ponosno napominje da svoje poslove vodi tri puta dnevno, a jutarnji obrok je najobilniji, a nakon njega lagani večernji zalogaj uz vodu. On objašnjava važnost osiguravanja da ne osjećaju glad, jer bi to u konačnici rezultiralo njihovim neuspjehom. Kako bi to spriječio, kombinira njihov koncentrat s posebno pripremljenim domaćim obrokom.
Miroslav, prodavač purana, dijeli svoju godišnju rutinu kupnje i uspješne prodaje znatne količine purana, obično u rasponu od 200 do 220. Primjećuje da je njegova prodaja konstantno jaka, osobito tijekom zimske sezone, jer ljudi često kupuju pureće meso za svrhu sušenja. Kako biste spriječili kanibalizam među njima, lagano ih pospite dječjim puderom kad se sukobe, osiguravajući da svi emitiraju sličan miris.
Raspitujući se kolika su ulaganja u njegovo poduzeće, objašnjava da su potrebna znatna financijska sredstva. Purke stare 35 dana nabavlja po cijeni od 15 bh. maraka po ptici, što odgovara 7,5 eura. Da bi se postigla težina od 10 kilograma, svaki puran potroši 30 kilograma hrane. Dakle, grupa od 100 purana potroši ukupno tri tone hrane, dok je za veću grupu od 200 purana potrebno šest tona. Iskoristivši ukupno šest tona hrane, u stanju je ostvariti prinos od dvije tone mesa. Međutim, zbog činjenice da svaki puran potroši 15 kg hrane, on doživljava još veći gubitak u pogledu zaliha hrane. Kako bi to kompenzirao, nabavlja koncentrat i sam obrađuje usjeve kukuruza i pšenice. Kada se vlastite zalihe iscrpe, pribjegava kupnji dodatne hrane.
U srednjoj Bosni malo je proizvođača purećeg mesa, a među njima je i dotični pojedinac. Prema njegovim procjenama, ove godine planira uzgojiti više od 200 purana. Nakon obračuna svih troškova, predviđa višak od 5000 eura u gotovini. U Mirovoj priči, kako nam je ispričao Srećko Stipović, ističe se pozamašna zarada koja se može dobiti kombinacijom sigurne mirovine, marljivog rada i brige o pticama. Stipović, koji aktivno traži marljive pojedince i njihove narative diljem Bosne, priznaje impresivnu financijsku stabilnost koja se može postići ovim nastojanjima.
