Krediti su u današnje vrijeme postali jako normalna i jako česta stvar. Ljudima trea dosta vremena da bi uštedjeli za mnoge stvari kao što su automobil, zemljište, stan. Stoga se obraćaju banci kako bi digli kredit. Ali kako je zapravo to krenulo i gdje vuče korijene. Donosimo vam jednu anegdotu na ovu temu a zatim i malo ozbiljniji osvrt na sam historijat kredita.
-E kakav je to kredit kad ga moraš sam vraćati.
Krediti su danas toliko uobičajen dio života da ih mnogi smatraju modernim izumom, nastalim zajedno s bankama, kreditnim karticama i savremenim finansijskim institucijama. Međutim, istina je mnogo zanimljivija. Ideja da jedna osoba ili institucija drugoj posudi određenu vrijednost uz obećanje da će ona biti vraćena kasnije stara je gotovo koliko i sama civilizacija. Prvi oblici kreditiranja nastali su hiljadama godina prije nego što su se pojavili novac u današnjem obliku, papirne novčanice ili elektronska plaćanja. Ljudi su vrlo rano shvatili da je moguće posuditi nešto danas, a vratiti kasnije, pri čemu obje strane mogu ostvariti određenu korist. Upravo je ta jednostavna ideja postala temelj čitavog modernog finansijskog sistema.
Kada su prvi ljudi počeli prelaziti s nomadskog načina života na stalna naselja, razvijala se poljoprivreda, stočarstvo i trgovina. U tim zajednicama često se događalo da jedna porodica ima višak žita, dok druga zbog loše žetve nije imala dovoljno hrane da preživi do sljedeće sezone. Umjesto da gladni ostanu bez pomoći, nastao je običaj posuđivanja žita uz dogovor da će ono biti vraćeno nakon naredne žetve. To je zapravo bio najraniji oblik kredita. Nije bilo ugovora, banaka ni kamata u današnjem smislu, ali je postojalo povjerenje između ljudi i obećanje da će dug biti vraćen.
Najstariji pisani tragovi o kreditima potiču iz drevne Mesopotamije, područja između rijeka Eufrata i Tigrisa, gdje su prije više od četiri hiljade godina nastale prve razvijene civilizacije. Sumerani i kasnije Babilonci vodili su veoma preciznu evidenciju o dugovima na glinenim pločicama ispisanim klinastim pismom. Na tim pločicama zapisivano je ko je kome posudio određenu količinu žita, srebra ili druge robe, kada dug dospijeva na naplatu i kolika će biti naknada za posudbu. Ovi zapisi predstavljaju prve poznate ugovore o kreditu u ljudskoj historiji.
Zanimljivo je da su prvi krediti mnogo češće bili izraženi u robi nego u novcu. Poljoprivrednik je mogao posuditi sjeme za sjetvu, stočar određeni broj životinja, dok je trgovac mogao dobiti srebro kako bi finansirao putovanje i kupovinu robe u udaljenim krajevima. Tek kasnije, razvojem metalnog novca, krediti su počeli sve više poprimati oblik novčanih zajmova kakve poznajemo danas.
Jedan od najvažnijih trenutaka u historiji kreditiranja dogodio se za vrijeme vladavine babilonskog kralja Hamurabija, koji je oko 1750. godine prije nove ere donio čuveni Hamurabijev zakonik. Ovaj skup zakona detaljno je uređivao pravila zaduživanja. Propisivane su maksimalne kamatne stope, određivani načini vraćanja dugova, ali i zaštita dužnika u slučaju prirodnih katastrofa poput suše ili poplava. Ako bi usjev propao zbog razloga na koje poljoprivrednik nije mogao uticati, zakon je u pojedinim slučajevima dozvoljavao odgađanje vraćanja duga. To pokazuje da su još prije gotovo četiri milenija ljudi razumjeli kako kreditni sistem mora biti uređen pravilima kako bi bio pravedan.
U starom Egiptu također su postojali različiti oblici kreditiranja. Državna skladišta žita služila su ne samo za čuvanje hrane nego i kao svojevrsne finansijske institucije. Seljaci su mogli uzeti određene količine žita kada im je bilo potrebno, a vratiti ih nakon žetve. Kako je Egipat imao razvijenu administraciju, gotovo sve takve transakcije bile su pažljivo evidentirane.
Razvoj antičke Grčke donio je potpuno novu dimenziju kreditiranja. Grčki trgovci plovili su Mediteranom, kupovali robu u udaljenim lukama i prodavali je na drugim tržištima. Takva putovanja bila su skupa i rizična. Brod je mogao potonuti, pirati su mogli opljačkati teret, a oluje uništiti robu. Zato su se pojavili posebni trgovački krediti kojima su bogati građani finansirali pomorske ekspedicije. Ako bi brod uspješno stigao do odredišta, zajam bi bio vraćen uz dogovorenu zaradu. Ako bi brod nestao na moru, vjerovnik bi često snosio dio rizika. Ovakvi ugovori predstavljaju preteču današnjeg finansiranja međunarodne trgovine.
Stari Rim dodatno je unaprijedio kreditni sistem. Rimljani su razvili veoma složene pravne propise koji su regulisali dugove, zaloge, hipoteke i ugovore. Bogati građani posuđivali su novac trgovcima, zemljoposjednicima pa čak i političarima. Pojavile su se prve institucije koje su obavljale poslove slične današnjim bankama, primale depozite i odobravale zajmove. Rimljani su shvatili da privreda mnogo brže raste kada ljudi imaju pristup kapitalu kojim mogu finansirati nove poslove.
Nakon pada Rimskog Carstva razvoj kreditiranja u Evropi privremeno je usporio. Trgovina je oslabila, a politička nestabilnost otežavala je dugoročno pozajmljivanje novca. Ipak, potreba za kreditima nikada nije nestala. Trgovci su i dalje međusobno posuđivali robu ili novac, često uz posredovanje lokalnih vlastelina ili vjerskih institucija.
Posebno zanimljivu ulogu u srednjem vijeku imali su italijanski trgovački gradovi poput Venecije, Genove i Firence. Upravo su tamo nastale prve bankarske porodice koje su razvile sistem pozajmljivanja novca na mnogo organizovaniji način. Porodice poput Medicija postale su poznate širom Evrope upravo zahvaljujući finansijskim uslugama koje su pružale kraljevima, trgovcima i plemstvu. One su pokazale da bankarstvo može postati izuzetno profitabilna djelatnost ako postoji dovoljno povjerenja između klijenata i finansijskih institucija.
Riječ “banka” potiče od italijanske riječi banco, što znači klupa. Mjenjači novca sjedili su na drvenim klupama na trgovima i obavljali razmjenu valuta, primali depozite i odobravali zajmove. Kada bi bankar propao i više nije mogao ispunjavati svoje obaveze, njegova klupa bila bi simbolično razbijena. Iz tog običaja nastala je riječ “bankrot”, koja se koristi i danas.
Razvojem međunarodne trgovine u 15. i 16. stoljeću krediti su postali neophodni za finansiranje velikih pomorskih ekspedicija. Brodovi koji su plovili prema Aziji, Africi i Americi zahtijevali su ogromna ulaganja. Malo ko je mogao sam finansirati takve poduhvate, pa su trgovci uzimali zajmove ili okupljali investitore koji su zajednički ulagali sredstva. Bez ovakvog oblika finansiranja mnoga velika geografska otkrića vjerovatno nikada ne bi bila ostvarena.
Industrijska revolucija u 18. i 19. stoljeću potpuno je promijenila značaj kredita. Fabrike, željeznice, rudnici i velike kompanije zahtijevali su mnogo više kapitala nego što su pojedinci mogli sami osigurati. Banke su postale ključni pokretač ekonomskog razvoja jer su prikupljale štednju građana i pretvarale je u kredite za privredu. Zahvaljujući tome nastajale su nove fabrike, otvarala radna mjesta i ubrzano razvijala industrija.
U isto vrijeme počinju se razvijati i krediti za obične građane. Ljudi su mogli posuditi novac za kupovinu zemljišta, kuće ili pokretanje vlastitog zanata. Kasnije su se pojavili hipotekarni krediti, kod kojih nekretnina služi kao garancija za vraćanje duga. Ovakav sistem omogućio je milionima porodica da kupe vlastiti dom mnogo prije nego što bi uspjele uštedjeti cjelokupan iznos.
Dvadeseto stoljeće donijelo je pravu revoluciju u kreditiranju. Razvijaju se centralne banke, uvode se strogi propisi za rad komercijalnih banaka, pojavljuju se kreditne kartice, potrošački krediti, studentski krediti i brojni drugi finansijski proizvodi. Kredit više nije bio rezervisan samo za bogate trgovce ili velika preduzeća. Postao je dostupan gotovo svakom građaninu koji ispunjava određene uslove.
Današnje banke koriste veoma sofisticirane metode za procjenu kreditne sposobnosti klijenata. Analiziraju se prihodi, zaposlenje, postojeći dugovi, historija urednog plaćanja i brojni drugi faktori. Na osnovu tih podataka određuje se koliki kredit neko može dobiti i pod kojim uslovima. Nekada su o tome odlučivali lokalni ugled i riječ dužnika, dok danas važnu ulogu imaju računarski sistemi, baze podataka i složeni matematički modeli.
Iako se tehnologija dramatično promijenila, osnovni princip kredita ostao je isti već hiljadama godina. Jedna strana privremeno ustupa svoju imovinu ili novac drugoj strani uz dogovor da će ta vrijednost biti vraćena u budućnosti, najčešće uz određenu naknadu u obliku kamate. Razlika je jedino u tome što su današnji ugovori mnogo detaljniji, pravila strožija, a finansijski sistemi znatno složeniji nego u vrijeme kada su se dugovi zapisivali na glinenim pločicama.
Krediti su kroz historiju imali ogroman uticaj na razvoj društva. Zahvaljujući njima finansirane su prve trgovačke karavane, izgrađeni putevi, mostovi i brodovi, podignute fabrike, razvijena željeznička mreža, izgrađeni gradovi i omogućeno školovanje miliona ljudi. Istovremeno, neodgovorno zaduživanje ili preveliki dugovi često su dovodili do ekonomskih kriza, bankrota pa čak i društvenih nemira. Upravo zbog toga odgovorno upravljanje kreditima predstavlja jedan od najvažnijih zadataka svake moderne ekonomije.
Posmatrajući cjelokupnu historiju čovječanstva, može se zaključiti da krediti nisu samo finansijski proizvod već jedan od temelja organizovanog društva. Od prvih vreća žita posuđenih komšiji prije nekoliko hiljada godina, preko glinenih pločica drevne Mesopotamije i trgovačkih ugovora antičkih civilizacija, pa sve do digitalnih bankarskih aplikacija i online odobravanja zajmova, ideja kredita ostala je gotovo nepromijenjena. Ona se zasniva na povjerenju, odgovornosti i vjerovanju da će sredstva koja danas pomažu pojedincu ili preduzeću sutra biti vraćena. Upravo zbog te jednostavne, ali izuzetno moćne ideje, krediti su preživjeli padove carstava, ratove, tehnološke revolucije i promjene ekonomskih sistema, ostajući jedan od najvažnijih pokretača trgovine, privrede i razvoja ljudske civilizacije.
