Nakon dosta godina sretnu se Mujo i Haso na ulici pa će Mujo:
– Bolan Haso, dođi kod mene na kavu.
Objasni on Hasi gdje stanuje i u koju zgradu treba doći. Nađe Haso zgradu, ali ne zna točno koja su vrata. Na prvim vratima piše mr . Pomisli Haso u sebi:
– Ma nije to!
Ide on dalje, a na sljedećim piše dr . Haso opet pomisli:
– Nije ni to!
Pođe on dalje i dođe do vrata na kojima piše fr . Pomisli Haso:
– Ma to su sigurno ova vrata!
Pozvoni on, a na vratima se pojavi Mujo! Pita ga Haso:
– Bolan Mujo, znam što znači mr – magistar, znam i za dr – doktor, al' što ti je fr ?
Na to će Mujo:
– Ih Haso, kako ne znaš pa fizički radnik!
Pročitaj vic: S druge strane ulice
Bonus vic: Njeno srce pripada drugom
Razboljela se Fata pa joj došla njena dobra prijateljica pomoći joj po kući dok Fata ne ozdravi. Pere Bahra suđe. a Mujo sjedi iza nje i gleda TV, pa se malo malo zagleda u Bahru i njenu stražnjicu. Skužila ga ona pa mu dobaci:
– Što gledaš Mujo kad dobro znaš da moje srce pripada drugom.
A Mujo će:
– Ma što me briga za srce, imaš ti bona i drugih organa.
Pročitaj vic: Večernja škola
Bonus vic: 18.rođendan
Mujo se odavno rastao od Fate i na 18. rođendan svoje kćeri pruži joj kuvertu u ruke i veselo ispali:
– Kćeri moja, tebi je danas osamnaesti i ovo je zadnja alimentacija koju moram poslati tvojoj majci. Reci joj to pa da vidimo kakvu će facu napraviti.
– Kći dođe kući, pruži Fati omotnicu i ponovi što je rekao Mujo, a Fata se nasmije i odvrati:
– Dobro, a ti kad vidiš ćaću drugi put, reci mu da sam čekala osamnaest godina da mu kažem da ti nisi njegova kćer pa vidi kakvu će on facu napraviti.
Pročitaj vic: Mladi student
Bonus vic: Prva žrtva lektire
Smijeh je oduvijek bio najbolji prirodni lijek za svakodnevni stres i umor, a narodni humor sa naših prostora posjeduje posebnu toplinu i neposrednost koju je teško pronaći bilo gdje drugo na svijetu. Bez obzira na to koliko nam radni dan bio naporan, samo jedna iskrena anegdota, dobro ispričana šala ili komičan dijalog u sekundi nam mogu popraviti raspoloženje i unijeti vedrinu u dom. Upravo zbog toga humoristične priče prenosimo s generacije na generaciju, pamteći one najsmješnije trenutke koje prepričavamo uz kafu sa dragim prijateljima i porodicom.
U svijetu viceva posebno mjesto zauzimaju priče iz rubrike mali ivica, gdje se kroz jednostavne, ali nevjerovatno mudre situacije oslikava ljudska priroda, snalažljivost i onaj prepoznatljivi balkanski mentalitet. Naši omiljeni likovi iz viceva nikada ne odustaju pred problemima – oni na svaku životnu komplikaciju odgovaraju doskočicom, lukavstvom ili iskrenim, bezazlenim odgovorom koji svakog sagovornika ostavlja bez teksta. Upravo u toj spontanosti i leži tajna zašto su ovi vicevi bezvremenski i zašto nikada ne izlaze iz mode.
Današnja priča koju smo pripremili nosi naslov „Prva žrtva lektire“ i spada u one bisere narodnog humora koji na genijalan način spajaju svakodnevne situacije sa neočekivanim obrtom na samom kraju. Pripremite se za dobru dozu smijeha, jer ova anegdota na savršen način dokazuje kako se uz malo humora i vedrine svaka životna situacija može sagledati iz mnogo ljepšeg i vedrijeg ugla. U nastavku donosimo detaljan prikaz ove nezaboravne priče.
VIC DANA: Prva žrtva lektire
Kaže Ivica tati:
– Tata, tata, ali ja ne želim čitati lektiru! Dosadna je!
– Smiri se sine. Ti moraš čitati lektiru, bez obzira da li ti je dosadna ili nije! Od čitanja nitko nije umro.
Mail Ivica žalosno odgovara:
– Tata, zar želiš da ja budem prva žrtva?
Tajna dobre poente: Zašto nas ova situacija toliko nasmijava?
Kada pažljivije analiziramo radnju i poentu vica „Prva žrtva lektire“, možemo primijetiti nekoliko klasičnih elemenata vrhunskog narodnog humora. Prije svega, radnja počinje naizgled sasvim uobičajeno, stvarajući kod čitaoca određeno očekivanje o tome kako će se razgovor ili situacija završiti. Međutim, prava snaga ove šale leži u iznenadnom obrtu, odnosno u poenti koja potpuno mijenja perspektivu i ruši uobičajenu logiku na komičan način. Psiholozi i sociolozi često ističu da smijeh nastaje upravo u onom trenutku kada naš mozak prepozna nesklad između onoga što smo očekivali i onoga što je junak priče zapravo izgovorio.
Pored toga, humor sa našeg podneblja poznat je po tome što nikada nije zlonamjeran, već služi kao univerzalni most koji zbližava ljude. Bilo da se radi o porodičnim okupljanjima, pauzama na poslu ili druženju u kafani, dobra šala poput ove ima moć da razbije svaku napetost i stvori atmosferu zajedništva. Sposobnost da se nasmijemo sami sebi, svojim manama i sitnim svakodnevnim brigama oduvijek je bila jedna od najljepših osobina našeg naroda, a ova anegdota je upravo najsjajniji dokaz te vesele filozofije života.
