Dobio Mujo sina i nazove ga Samir.

Nakon godinu dana dobije Mujo i drugog sina, pa ga pita žena: “Bolan Mujo, kako da nazovemo ovog sina?”

Kaže Mujo: Samir.

A kaže žena: Pa što opet Samir, tako nam se već zove prvi sin?!

A Mujo odgovori:

E, ne razumiješ ti to Fato, jednog dana kad viknem: “Samire, pivo!”, a ono 2 pive ispred mene.

 

BONUS PRIČA:

Kad bi Balkanci bili junaci priče, jedan bi od njih sigurno bio stari mudrac po imenu Avram. Avram je bio čudan lik po mnogočemu – nosio je staru, iznošenu kapu, imao je brkove koji su se uvijek činili neuredno podšišani, i uvijek je nosio sa sobom debelu knjigu starih priča.

Jednog dana, dok je sjedio ispod starog hrasta i čitao iz svoje knjige, naišao je mladić po imenu Marko. Marko je bio pun energije i života, ali često je donosio brzoplete odluke. Približivši se Avramu, rekao je: “Stari mudracu, zašto uvijek čitaš te stare priče? Zar ne vidiš da je svijet pun novih stvari koje treba istražiti?”

Avram ga je pogledao preko ruba svoje knjige i rekao: “Mladiću, ove su priče poput korijena stabla – ako zaboravimo svoje korijene, lako ćemo izgubiti put. Ima u njima mudrosti koja je trajna kao i vrijeme.”

Marko je odmahnuo glavom i rekao: “Ali stari, svijet se mijenja! Naša je mladost vrijeme za akciju, za istraživanje, za nova iskustva!”

Avram je samo slegnuo ramenima i nastavio čitati. No, Marko nije mogao ostati ravnodušan. Odlučio je dokazati starom mudracu da su stare priče zastarjele i beskorisne u modernom svijetu.

Sljedećeg jutra, Marko je okupio sve mlade ljude iz sela i rekao im: “Danas ćemo dokazati da stare priče nemaju nikakvu vrijednost u današnjem svijetu! Napravit ćemo nešto novo i revolucionarno!”

Tako su se mladi ljudi uputili u šumu i počeli graditi ogromnu spravu za hvatanje ribe. Kroz nekoliko dana rada, stvorili su ogromnu mrežu koja je trebala uloviti najveću ribu u rijeci.

Kad su završili svoj projekt, ponosno su pozvali Avrama da dođe i vidi njihovu “modernu” kreaciju. Avram je s osmijehom prihvatio njihov poziv i stao da gleda kako mreža pada u rijeku.

No, umjesto velike ribe, mreža je uhvatila malu ribicu. Mladi su se razočarali, ali Avram je samo rekao: “Vidite, dragi moji, ova priča ima svoj kraj. Velike ribe nisu uvijek cilj. Ponekad je mudrost u uživanju u malim stvarima, u razumijevanju prirode i njenih ritmova.”

Mladi su se zamislili nad njegovim riječima. Shvatili su da modernost ne znači odbacivanje prošlosti, već pametno spajanje starih vrijednosti s novim spoznajama.

I tako su Balkanci nastavili svoj život, čuvajući svoje stare priče kao dragocjeni blago, dok su istovremeno istraživali nove puteve i ideje. Jer, kako je mudri Avram rekao, prava mudrost leži u ravnoteži između starog i novog, tradicije i inovacije.