Ljetni je period i svakako da je sasvim razumno očekivati i zmije. No, iako su zmije normalna pojava, ne znači da trebamo da ih dočekujemo srdačno u našem dvorištu. Mnogi se užasavaju zmija i uopšte ne razlikuju otrovnu od neotrovne. Evo jedan praktičan savjet kako da uklonite zmije i da se ne osjećaju dobrodošle u vašem dvorištu.
S dolaskom proljeća i ljeta, kada sunčani dani postaju sve duži, a temperature rastu, priroda se budi punim intenzitetom. Upravo u tom periodu povećava se i aktivnost zmija, pa njihovo pojavljivanje na livadama, u voćnjacima, vrtovima i dvorištima postaje znatno češće nego tokom hladnijih mjeseci. Iako većina zmija koje se mogu sresti na ovim prostorima nije agresivna i u pravilu izbjegava kontakt s ljudima, sam njihov prizor kod mnogih izaziva nelagodu, strah pa čak i paniku.
Zbog toga brojni vlasnici kuća i vikendica svake godine traže načine kako zaštititi svoju okućnicu i smanjiti mogućnost da se gmizavci nastane u blizini mjesta gdje borave djeca, kućni ljubimci ili ostali članovi porodice. Stručnjaci ističu da rješenje nije uvijek u upotrebi jakih hemikalija ili otrova. Naprotiv, u velikom broju slučajeva mnogo bolje rezultate daju preventivne mjere i prirodne metode koje zmije odvraćaju od određenog prostora bez ugrožavanja okoliša.
Za razliku od ljudi, zmije svijet oko sebe doživljavaju na potpuno drugačiji način. Njihov njuh izuzetno je razvijen, ali ne funkcioniše poput ljudskog. One neprestano izbacuju jezik i njime prikupljaju sitne čestice iz zraka koje potom analiziraju pomoću posebnog organa smještenog u usnoj šupljini. Zahvaljujući tom mehanizmu mogu otkriti plijen, prepoznati opasnost, pronaći partnera ili odabrati pogodno mjesto za skrivanje.
Upravo zbog tako osjetljivog sistema, određeni intenzivni mirisi djeluju im izrazito neugodno. Kada naiđu na područje na kojem dominiraju jake arome, često mijenjaju pravac kretanja i nastavljaju potragu za mirnijim staništem.
Među mirisima koje zmije posebno ne podnose nalaze se naftalin, bijeli luk, crni luk, sumpor, kao i eterična ulja klinčića i cimeta. Njihove snažne arome ometaju prirodnu orijentaciju gmizavaca i stvaraju im osjećaj nesigurnosti, zbog čega uglavnom izbjegavaju takva mjesta.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da nije dovoljno jednostavno posuti neko sredstvo po travnjaku i očekivati da će problem biti trajno riješen. Jedna od najčešćih grešaka jeste nasumično korištenje različitih preparata bez ikakvog plana. Mnogo efikasnije rezultate daje ciljano postavljanje sredstava na lokacijama kojima zmije najčešće prilaze ili gdje se mogu sakriti.
Naftalin se već decenijama smatra jednim od najpoznatijih sredstava za odbijanje zmija. Njegov veoma intenzivan miris iritira njihove receptore, zbog čega rijetko ostaju na području gdje je prisutan. Međutim, stručnjaci savjetuju da se koristi pažljivo i umjereno.
Najbolje ga je rasporediti uz ogradu, oko temelja kuće, uz zidove pomoćnih objekata, oko šupa, garaža, drvarnica i mjesta gdje se odlažu građevinski materijal ili cjepanice. Upravo takve lokacije, zbog vlage, hlada i zaklona, predstavljaju idealna skrovišta za mnoge vrste zmija.
Sličan učinak može imati i sumporni prah, ali njegova primjena zahtijeva dodatni oprez. Nepravilno korištenje može predstavljati opasnost za kućne ljubimce ili druge životinje koje borave u dvorištu, pa se preporučuje strogo pridržavanje uputstava proizvođača.
Sve više ljudi posljednjih godina okreće se prirodnim metodama zaštite, koje ne zagađuju okoliš i ne predstavljaju opasnost za biljke ili životinje. Upravo zbog toga posebnu pažnju privlače biljke čiji miris prirodno odbija zmije.
Jedna od najpoznatijih je limunska trava, čija snažna citrusna aroma mnogim gmizavcima nije prijatna. Osim nje, odličnim izborom smatraju se bijeli i crni luk jer oslobađaju spojeve sumpora karakterističnog, vrlo intenzivnog mirisa.
Ružmarin i lavanda također su među biljkama koje se često preporučuju. Osim što lijepo izgledaju i lako podnose visoke temperature, tokom cijelog ljeta ispuštaju eterična ulja snažnog mirisa. Neven je još jedna biljka koja se često sadi uz staze, prilaze kući i terase upravo zato što se vjeruje da svojim mirisom odbija zmije i druge neželjene životinje.
Takve biljke najbolje je rasporediti oko prostora gdje porodica najviše boravi – uz terase, dječja igrališta, vrtove, sjenice ili ulaze u kuću. Iako same po sebi ne predstavljaju stopostotnu zaštitu, u kombinaciji s drugim preventivnim mjerama mogu značajno smanjiti mogućnost pojavljivanja zmija.
Međutim, stručnjaci naglašavaju da nijedna metoda neće dati dugoročne rezultate ukoliko dvorište zmijama pruža idealne uslove za život. Visoka trava, zapuštene površine, gomile kamenja, stare daske, složena drva, šiblje i gusta vegetacija predstavljaju savršena mjesta za skrivanje, posebno tokom toplih ljetnih dana.
Jednako važan faktor su i glodavci. Miševi i druge sitne životinje predstavljaju osnovni izvor hrane mnogim vrstama zmija. Ako ih ima u blizini kuće, povećava se vjerovatnoća da će se pojaviti i gmizavci koji ih love. Zato stručnjaci preporučuju redovno uklanjanje ostataka hrane, pravilno skladištenje žitarica i održavanje podruma, šupa i ostava čistim kako se ne bi stvarali uslovi za razmnožavanje glodavaca.
Važno je redovno kositi travu, uklanjati korov, orezivati gusto rastinje, odnositi otpale grane i lišće te ukloniti sve predmete koji dugo stoje na zemlji i ispod kojih se zadržavaju vlaga i hladovina. Pukotine u zidovima, temeljima i pomoćnim objektima također bi trebalo zatvoriti jer mogu poslužiti kao skrovište.
Nakon obilnijih kiša preporučuje se ponovno nanošenje sredstava koja služe za odbijanje zmija, budući da ih voda može isprati i smanjiti njihovu djelotvornost. Redovna kontrola okućnice tokom proljeća i ljeta može pomoći da se na vrijeme uoče mjesta koja bi mogla privući gmizavce.
Stručnjaci podsjećaju i da se pri susretu sa zmijom ne treba približavati niti pokušavati ubiti životinju. Većina zmija neće napasti čovjeka osim ako se osjeti ugroženom ili stjeranom u ugao. Najsigurnije je polako se udaljiti i omogućiti joj da sama napusti prostor. Ukoliko se zmija nalazi u kući, garaži ili na mjestu gdje predstavlja neposrednu opasnost, preporučuje se pozvati nadležne službe koje imaju iskustvo u sigurnom uklanjanju gmizavaca.
Na kraju, najbolja zaštita nije jedno čudesno sredstvo, već kombinacija više preventivnih mjera. Uredno i održavano dvorište, uklanjanje potencijalnih skrovišta, kontrola glodavaca te korištenje biljaka i mirisa koje zmije izbjegavaju mogu znatno smanjiti mogućnost njihovog pojavljivanja. Upravo zato stručnjaci poručuju da je prevencija uvijek jednostavnija, sigurnija i učinkovitija od rješavanja problema nakon što se zmije već nastane u blizini doma.
