Jeleni Dokić život nije dao nikakav luksuz. U svojim memoarima, “Unbreakable,” živopisno je opisala mukotrpan put koji je prošla u nastojanju da se afirmira u svijetu tenisa. Nažalost, ova potraga uzela je danak i na njezinu psihičku i na tjelesnu dobrobit, a njen otac je bukvalno zlostavljao. Kao posljedica svega ona je dobila i višak kilograma i upala je u depresiju. Dokić je dosljedno bila zagovornica otvorenih rasprava o mentalnom zdravlju, a i danas je uputila riječi ohrabrenja i podrške osobama koje se bore s anksioznošću.
“Iskreno, trebamo li to čuti sada ili ikada? Dopustite mi da pojasnim da sam savršeno dobro. Ovo je samo jedan od onih dana koje svi povremeno doživimo. Međutim, vjerujem da je ključno podijeliti svoja razmišljanja o ovoj temi, u nadi da bi to moglo pružiti utjehu onima koji se možda suočavaju sa svojim problemima”. Tenisačica je svoju objavu predstavila fotografijom sebe u stanju emotivne potresenosti. Postavlja se pitanje: Je li njezin pokušaj samoubojstva bio rezultat njezine veze s njim? Ova osoba predstavlja najznačajniju romansu Jelene Dokić, koja je nakon 18 godina zajedničkog putovanja ipak okončana. Shvatite da je savršeno prihvatljivo priznati i izraziti svoje emocije kada se osjećate potišteno ili niste u dobrom stanju. Nedavno sam doživjela jedan od onih dana kada sam se osjećala potpuno svladano i ispunjeno tugom. Dopustila sam si zaplakati i osloboditi se tih emocija, shvaćajući da je to zdrav i valjan odgovor. Osim toga, obratila sam se bliskom prijatelju za podršku i pomoć. Ovu poruku želim prenijeti svima onima koji se trenutno bore, oporavljaju ili nose s traumatičnim iskustvima.
Nemojte se ustručavati upustiti se u bitku. Nema apsolutno nikakve sramote u traženju utjehe za svoju prošlu patnju. Prolijevanje suza ne smije biti izvor srama. Niti bi počinjanje iznova ili traženje pomoći trebalo biti razlog za neugodu. Nema sramote tražiti pomoć, dijeliti svoju priču ili priznati da ste u tjeskobi. Nema sramote u vokaliziranju vaših borbi. Nije sramota uložiti velike napore da se pobijedi nedaća. Emocionalnu bol ne treba skrivati, odbacivati ili ostaviti neizgovorenom. Istinski rast, iscjeljenje, snaga i hrabrost mogu se pronaći unutar vaše boli, ali samo ako se to prizna i iznese na svjetlo.
Ne potiskuj bol u srcu, pusti je van. Progovor će vam olakšati i rasteretiti teret s ramena. Nema potrebe da se sramite ili posramite; samo budi iskren. Trpili smo šutke, ali vrijeme je da glasno ozdravimo. Nema veće patnje od nošenja neispričane priče ili unutarnje boli. Stoga, nemojte se ustručavati podijeliti svoju priču i pronaći svoj glas. To je vaš put do ozdravljenja i nikada se ne biste trebali ispričavati zbog toga. Oni koji osuđuju druge zbog dijeljenja njihovih priča trebaju se sramiti. Podijelite svoju priču sa svojim najdražima i, što je najvažnije, potražite pomoć ako vam je potrebna. Jelena Dokić, osoba koja je otvoreno priznala da je psihoterapija odigrala presudnu ulogu u njezinom preživljavanju, izrazila je nepokolebljivu potporu i solidarnost izjavom: “Razumijem vaša iskustva i čvrsto sam uz vas. Zajedničkom snagom ćemo prevladati ovu teškoću zajedno.
